Grnčarstvo

 

 

Grnčarstvo je jedno od najstarijih čovekovih zanimanja. Izborom odgovarajuće zemlje i njenim mešanjem sa vodom dobija se testasta masa koja se zatim može oblikovati. Da bi se glina pripremila za obradu, nekada je bilo neophodno prekopati je motikom. Početkom XX veka pojavile su se ručne mašine za mlevenje zemlje, dok su danas u upotrebi električne mašine. Najpoznatiji grnačarski centri u Srbiji nalaze se u užičkom kraju, a nekada je i pirotska grnčarija bila nadaleko poznata.

U Zlakusi kod Užica, 18 porodica čuva tajnu ovog zanata. Zlakuška grnčarija i zlakuški grnčari  već su čuveni širom Evrope i sveta i često su tema raznih članaka u mnogim časopisima i TV emisijama. Popularnosti je dosta doprinela i međunarodna kolonija keramike koja se u Zlakusi održava svake godine.


Grncarija



Karakteristika zlakuške grnčarije je što se izrađuje tehnikom starom više od 4 veka i pečenjem na otvorenoj vatri što je redak slučaj na Balkanu. Krajem prošlog veka, arheolozi su se zainteresovali za tehnologiju koju koriste zlakuški grnčari i njenim poređenjem sa tehnologijom obrade keramike u praistoriji došli do interesantnih sličnosti. Ručno grnčarsko vitlo, kakvo se danas ovde koristi, zadržalo se u upotrebi još samo u nekom delovima Hrvatske, Bosne, Španije i Portugalije. Po sećanju lokalnih grnčara, grnčarstvo je u užičkom kraju razvijeno oko 300 godina. Nekada se puno porodica bavilo izradom keramike, ali sa dolaskom novih materijala i tehnologija, zanat je postepeno nestao. Zbog kvaliteta izrade, potražnja za zlakuškom grnčarijom nikada nije prestala pa je tehnologija isključivo zbog toga opstala do danas.

 

Grncarija

 

Proizvodi zlakuških grnčara su lonci, đuvečare, pržulje, sačevi i razni drugi upotrebni predmeti. Hrana pečena u zlakuškoj grnčariji dobija specifičan miris i ukus pa ne treba da čudi što se koristi za pripremu čuvenih jela iz ovog kraja, kao što su vojnički pasulj i svadbarski kupus. Pored toga, zlakuška keramika se često koristi i u dekorativne svrhe. Proizvodi zlakuških grnčara mogu se naručiti na sajtu Grnčarija.

Pored Zlakuse, grnčarski kurs se organizuje i u Sirogojnu. U etno selu „Terzića avlija“ mogu Vas čak odvesti i do mesta gde se vadi kalcit koji se meša sa glinom. Dakle malo gline, vode, vitlo, malo mašte i zabava može da počne.

 

Grncarija

 

Grnčarstvo je nekada bilo veoma razvijeno i na prostoru Pirota i Bele Palanke. Pirot je tako sredinom XIX veka imao čak 40 grnčarskih radionica. Sa oslobođenjem zapadne Srbije od Turaka, dolazi do naglog razvoja tih krajeva pa Pirot kao grnčarski centar gubi značaj.

Pirotski grnčari su u svom poslu koristili nožno kolo. Sami su izrađivali alat za svoj zanat, a osnovna sirovina za proizvodnju bila je glina. Glina se obrađivala veoma primitivno tako što bi se prekopala motikom uz dodavanje vode.

Pirotske grnčare su nazivali „testidžijama“ po sudu za vodu – testiji. Inače, zanat je dobio ime po grnetu koje je korišćeno za kuvanje jela na otvorenoj vatri.

 

Dodatne informacije