Manastir Suvodol



Manastir Suvodol se nalazi u opštini Zaječar, u ataru sela Selačka. Smešten je u dolini istoimene reke, na jednoj zaravni koja je usečena u severnu stranu planine Manastirska Glama. Okružen je zelenilom i može se primetiti tek pred sam ulaz u manastirsku portu. Poznat je i kao Bogorodičin manastir, pošto je posvećen rađanju presvete Bogorodice. Poreklo imena Suvodol se ne zna i neshvatljvo je zašto nosi takvo ime kada se može pohvaliti izuzetnim vodenim bogatstvom..

Manastir je jedno od najstarijih zdanja u ovim predelima, ali o njegovom nastanku i dešavanjima u njemu nema mnogo podataka, jer su manastirske arhive uništavane dva puta – u srpsko- turskom ratu i tokom sukoba sa Bugarskom. Sagrađen je u 11.veku, u vreme kada je Vizantija osvojila Vidinsku oblast, u periodu od 1004. do 1008.godine, ali je već krajem veka bio srušen od strane Kumana i drugih lutajućih plemena. Za vreme vladavine kralja Milutina, manastir je ponovo sazidan, a u vreme kneza Lazara Hrebeljanovića je dobio i svoj konačni izgled. 1869.godine primećene su pukotine na oltaru, pa je manastir ponovo srušen. Na istom mestu podignut je nov, u čiji je oltar ugrađen i deo moštiju iscelitelja svetog Pantelejmona, pa se iz tog razloga veruje da voda iz česme u manastirskoj porti ima lekovita svojstva. Ljudi dolaze ovde zbog problema sa vidom, padavicom, glavoboljom, turberkulozom, ali i da bi se oslobodili strahova.

Što se tiče pisanih dokumenata o istoriji ovog manastira, ostao je Marinkov Jevanđelistar iz 14.veka i Oktoih iz 1692.godine, koji su poklonjeni Srpskoj kraljevskoj akademiji. Josif Pančić je, nakon svog boravka u Suvodolu, ostavio zapis da je manastir u potpunosti obnovljen i oslikan 1645.godine. Sačuvan je i jedan nadgrobni spomenik iz 1255.godine.

Da je u ovom manastiru bilo mnogo stradanja, svedoče ljudske kosti koje su iskopavane za vreme zidanja nove zgrade, kao i one koje izbacuje reka iz planinskih pećina, u periodu jakih kiša i topljenja snega. Za vreme bugarske okupacije, na primer, 1917.godine, ovde je ubijeno 82 monaha iz Timočke krajine, od toga dvojica baš iz Suvodola.

Do 1946.godine, Suvodol je bio muški manastir, ali nakon završetka Drugog svetskog rata, oduzeta mu je sva imovina, tako da su ga svi monasi napustili. Obnovljen je dolaskom monahinja iz Bosne i sremskih manastira, i od tada je Suvodol ženski manastir u kome i danas živi samo par monahinja.

Manastir se izdržava od stočarstva i poljoprivrede, kao i od priloga vernika.

Related Articles

 

Dodatne informacije