Crkve Srbije

 

  • Manastiri u opštini Svilajnac

     

    Manastiri u opštini Svilajnac



    Miljkov manastir, zvani Bukovica, posvećen je Sv. Vavedenju Presvete bogorodice. Prvi pisani dokument o manastiru Bukovica datira iz 1374. godine za vreme Kneza Lazara. Godine 1787. manastir obnavlja Miljko Tomić, trgovac iz Gložana, po kome dobija sadašnje ime Miljkov manastir. Manastir održava tradiciju proslave Sv. Preobraženja Gospodnjeg, 19. avgusta, kao zavetinu nekadašnjeg naselja u blizini. I do dana današnjeg, ovaj praznik se proslavlja u manastiru kao opštenarodni sabor.


    Na udaljenosti od oko 10 kilometara od Svilajnca u ataru sela Gložane, nalazi se Manastir Dobreš, posvećen Sv. Nikolaju čudotvorcu. Nalazi se na sredini puta koji povezuje dva manastira tj. između Miljkovog manastira i Manastira Zlatenac i u neposrednoj blizini reke Velika Morava.


    Manastir Zlatenac nalazi se u ataru sela Gložane u Donjoj Resavi, na 5 kilometara jugoistočno od Gložana. Manastir leži u blagom pobrđu, okružen šumom, žitorodnim njivama i vinogradima, na samoj obali Velike Morave. Proglašenjem za samostalni opštežiteljni manastir 1980. godine,  u Zlatencu počinje uspon monaškog života i drugog manastirskog napretka. Manastir raspolaže prelepom vodenicom na Moravi.

    Kada se krene putem južno od Gložana, stiže se u selo Radošin u kome se nalazi manastir Presvete i Bogorodice, smešten 500 metara od obale Velike Morave, u divnom ambijentu šumovitih padina. Pouzdano se zna da je manastir postojao još na početku 15. veka, u vreme vladavine despota Stefana, jer su se u njemu prepisivale knjige od 1402. do 1427. godine. Izgradnjom konaka i nastanjivanjem monahinja 2002. godine manastir je ponovo oživeo.


    Najjužnije selo u Svilajnačkog opštini je Vojska, a u njemu se, na obroncima Bagrdanske klisure na obali Morave nalazi manastir Tomić, posvećen Sv. apostolu Tomi. Ovaj manastir se prepoznaje po sačuvanim delovima kamene plastike koja se vezuje za rezbarstvo moravske škole. Datira s kraja 14. i  početka 15. veka. Neki delovi stare crkve su sačuvani i na njima je podignuta nova jednobrodna građevina. Manastir Tomić je danas ženski manastir.


    Crkva „Prenos moštiju Svetog oca Nikolaja“ – Brvnara nalazi se u ataru sela Gložane. Sagrađena je 1724. godine, a obnovljena 1820. godine od strane Milosava Zdravkovića, dok je adaptacija izvršena 1975. godine od strane Zavoda za zaštitu spomenika – Kragujevac. Celokupni ikonostas je iz 18. veka. Dveri stare crkve su jedinstvene po tome što su pored Arhanđela Gavrila i Majke Božije, naslikani i car David i car Solomon (ličnosti opisane u Starom Zavetu).

     

  • Crkva Svete Trojice


    Crkva Svete Trojice



    Na samo pola sata od Niša i samo nekoliko kilometara od Aleksinca i auto puta Beograd-Niš, nalazi se Gornji Adrovac, selo koje povezuje Srbiju i Anu Karenjinu. Na kraju sela, u hladu stoletnih lipa nalazi se lepa crkva  podignuta u ruskom stilu. Kraj izgleda idilicno i teško je i zamisliti da je ovde nekada gorelo i da su ovde živote dali mnogobrojni pripadnici jedne generacije Srba u borbi za slobodu. Adrovačkim krajem je u drugoj polovini XIX veka prolazila srpsko-turska granica. Srbija se spremala za oslobadjanje južnih srpskih krajeva. Podršku iz Evrope nije imala jer je Evropa Rusiju smatrala suparnikom njenim interesima na Balkanu. Na srpskoj strani bili su dobrovoljci iz mnogih slovenskih zemalja, a najvise iz Rusije. Medju njima i trideset sedmogodišnji ruski pukovnik Nikolaj Rajevski, pripadnik poznate ruske porodice u XIX veku. Njegov deda je kao general vodio rusku vojsku protiv invazije Napoleona, dok je njegova baba, unuka poznatog naučnika Lomonosova. Nikolajev otac bio je general-potpukovnik ruske armije i čovek kome je Puškin posvetio poemu "Kavkaski zarobljenik". Godine 1876. Nikolaj se priključuje ruskim dobrovoljcima koji odlaze na srpsko-turski front. Iste godine, 20.avgusta tu ostaje večno. Na mestu gde je poginuo danas stoji crkva Svete Trojice. Njegova majka, Ana Mihajlova prenela je posmrtne ostatke  poginulog sina uz najviše vojne počasti kojima je prisustvovao i knez Milan Obrenović.


    Crkva Adrovac


    Crkva Adrovac


    Vec sledeće godine Rajevski oživljava kao grof Vronski u Tolstojevom romanu "Ana Karenjina". Na mestu gde je poginuo 1903.godine podignuta je crkva Svete Trojice, u narodu poznata kao Ruska crkva. Crkvu je podigla grofica Marija Rajevska, supruga njegovog brata Mihajla, kao kopiju hrama iz Ukrajine u kom je  Nikolaj kršten. Uz put koji vodi u Rusku crkvu posađene su i lipe iz Rusije, da ga zauvek podsećaju na rodni kraj.


    Crkva Adrovac


     

  • Crkve na Zlatiboru


    Crkve na Zlatiboru



    Manastir Uvac se nalazi u selu Stublo. Na arheološkom lokalitetu, 1994. godine otkrivene su zidine stare crkve. Nije poznato ko i kada je podigao ovaj duhovni centar. Manastir je obnovljen sledeće godine.

    Crkva u Sirogojnu, posvećena Svetim apostolima Petru i Pavlu, podignuta je 1764. godine.

    Crkva brvnara u Dobroselici izgrađena je 1821. godine i spada u najlepše crkve brvnare. Posvećena je Svetom proroku Iliji.

    Crkva Brvnara u Donjoj Jablanici je udaljena 25 km od Zlatibora. Crkva je posvećena Pokrovu Presvete Bogorodice.

    Manastiri Srbije


     

  • Crkve Srbije:Petrova crkva


    Petrova crkva



    Petrova crkva je jedan od najstarijih sačuvanih objekata srpskog graditeljstva i jedina sačuvana crkva iz prednemanjićkog perioda. Podignuta je najverovatnije u IX veku na mestu gde se još od šestog veka nalazila ranohrišćanska svetinja.Ovde je Stefan Nemanja predao vlast svom sinu Stefanu, koji će ubrzo biti krunisan za cara. Neki istoričari smatraju da je Stefan Nemanja kršten u Petrovoj crkvi, a postoje i pretpostavke da se ovde nalazila prva srpska prestonica, grad Ras, sa dvorom u kom su rođeni sveti Sava i Stefan Prvovenčani.

    Nalazi se na brdu u Novom Pazaru, na putu prema Raškoj. Od 1979. godine je pod zaštitom UNESCO-a.


    Petrova crkva

     

    Petrova crkva



    Petrova crkva - karta

     

  • Hram Svetog Save

     

    Hram Svetog Save

     

     

    Hram Svetog Save je podignut na Vračaru, u Beogradu, na mestu gde su Turci spalili mošti svetog Save. Ovom činu prethodili su određeni događaji. Sveti Sava je kao retko koja ličnost kod Srba utkana u svest naroda.  Njegove su se mošti preko 300 godina nalazile u manastiru Mileševa  i njegovom su grobu dolazili i pravoslavci i muslimani. Godine 1594. banatski Srbi su podigli ustanak protiv Turaka,  pod zastavama na kojima je bila ikona svetog Save, što govori o svesti srpskog naroda  da je Savin otac Stefan Nemanja osnivač srpske države, a svetitelj Sava njen zaštitnik.  Po naredbi Sinan-paše, mošti su prenete iz manastira Mileševa kod Prijepolja i spaljene 1594. godine pred zapanjenim narodom. Ovaj čin pravdali su time da je sveti Sava bio čudotvorac kome su se klanjali svi, pa i pojedini Turci, kao i činjenicom da on predstavlja simbol borbe protiv turskog ropstva. Postojala je dakle opasnost da se poturčeni Srbi vrate veri svojih predaka, ali i da pravi Turci zbog čuda koja čini sveti Sava pređu u pravoslavlje. Ovaj događaj motiv je brojnih pesama nastalih iz pera poznatih srpskih pesnika. Tako Jovan Jovanović Zmaj završava svoju pesmu o svetom Savi stihovima:

    "Savino su telo Turci sagoreli
    I njegov su pep'o na vetar izneli,
    I gde god je trunka pepela mu pala,
    Tu je nova ljubav k rodu zasijala."

    Hram Svetog Save

     

    Temelji jednog od najvećih pravoslavnih hramova na svetu postavljeni su između dva svetska rata, ali je dozvola za nastavak gradnje dobijena tek 1984. godine. Spoljni radovi završeni su 2003., a u toku su radovi na enterijeru. Očekuje se da budu završeni za nekoliko godina. Celokupan mozaik će biti u vizantijskom stilu, od zlatnih pločica i prirodnog kamena.

    Hram Svetog Save može da primi ukupno 10.000 vernika. Unutrašnja visina od poda do kupole je 65 m, a spoljna iznosi, zajedno sa krstom, 79 m.

    Kontakt
    011-344-51-80
    011-344-51-77


    Hram Svetog Save

     

  • Manastir Čokešina


    Manastir Čokešina



    Po predanju, manastir Čokešina je prvobitno bio zadužbina vojvode Miloša Obilića, koji je započeo gradnju manastira uoči Kosovske bitke. Predanje dalje veli: Kada je glasnik javio Miloševoj majci da joj je sin poginuo u Kosovskoj bici, ona je rekla građevinarima koji su gradili manastir: Čok više! Prestanite sa radom! I nazivi pojedinih delova manastirskog imanja "Nečaja" i "Pusto polje" dovode se u vezu sa rečima koje je glasnik rekao Miloševoj majci : "Ne čaj" (ne čekaj) više, Miloševa majko, pusti ovce na to "pusto polje", Miloš ti je, majko poginuo.

    Dovršetak radova na manastiru Čokešini (početak XV beka) vezuje se za vojvodu Čokešu, vlastelina iz tog kraja.

    Manastir je, zbog svog položaja, nekoliko puta bio rušen i spaljivan. Prema zapisima na listovima knjige Oktoiha (Osmoglasnik), štampane u moskvi 1777. godine, Jevanđela, štampanog u Moskvi 1782. godine, Opšteg Mineja, štampanog u Kijevopečarskoj Larvi 1766. godine i drugim sačuvanim knjigama, vidi se da je manastir Čokešina obnovljen 1785. godine. Iako je pretrpeo velika oštećenja u Drugom svetskom ratu, manastir je poslednji put zapaljen 1804. godine, kad je bio znameniti boj na Čokešini. Na Čokešini, više manastira, bila je borba Davida i Golijata, boj među Srbima i Turcima za Karađorđeva vremena, gde su na Lazarevu Subotu, uoči Cveti, 16. aprila 1804. godine sa 300 druga junački poginuli braća Nedići (Gligorije i Dimitrije), rođeni u Osečini, 30 km na zapadu od Valjeva. Posle boja, manastir je obnovljen 1823. godine. Ikonostas je pravljen 1834. godine a majstori su bili Mihajlo Konstantinović iz Bitolja i Nikola Janković iz Ohrida za vreme starešine manastira jeromonaha Sofronija Mijatovića.

    Manastirska crkva je  posvećena rođenju Presvete Bogorodice i od 1830. godine u Crkvi se nalazi čuvena ikona Pokrov Presvete Bogorodice Čokešinske, pred kojom se, kako u prošlosti tako i danas, na verni narod izliva milost Gospoda Isusa Hrista i Presvete Bogorodice.

    Manastir Čokešina, smešten na severnoj strani planine Cer, nalazi se na tridesetom kilometru od Loznice prema Šapcu.



     

  • Manastir Crna Reka

     

    Manastir Crna Reka

     

     

    Manastir Crna Reka je jedinstveni dragulj srpske srednjovekovne kulture koji je iz anonimnosti počeo da izlazi tek krajem prošlog veka. Zalepljen je za strmu stenu ogromnih masiva Mokre Gore iznad reke ponornice Sovare (Crna Reka). O ranoj prošlosti manastira se ne zna puno. Ktitor je nepoznat. Po jednom predanju nastao je u XII veku, a po drugom posle Kosovske bitke. Manastir nikada nije rušen tako da je jedan od retkih srpskih manastira koji je sačuvao prvobitan izgled, iako su u XVIII veku zabeleženi turski zulumi i podmetanje požara. Tada je manastir zapusteo. Kada su nastala teška vremena za Studenicu, mošti Svetog Stefana Prvovenčanog i ostale dragocenosti prenete su ovde 1687. godine da bi 1696. godine bile vraćene.

     

    Manastir Crna Reka

     

    Manastir Crna Reka

     

    Manastir Crna Reka

     

    Manastir Crna Reka

     

    Manastir Crna Reka

     


    U pećini u kojoj je smešten, postoji kameno udubljenje u kome se kap po kap skuplja voda za koju vernici veruju da je lekovita. Najveća svetinja manastira su mošti Svetog Petra Koriškog. Njegove mošti najpre su počivale u njegovom manastiru u Koriši, a zatim su za vreme kulminacije tursko-albanskog nasilja nad pravoslavnim življem u XVII veku prenete u Crnu Reku. Vernici često dolaze ovde verujuću da od moštiju Svetog Petra dobijaju isceljenja.

     

     

     

     

    Manastir Crna Reka - karta


    Zanimljiva je legenda o nastanku imena manastira. Po ovom predanju, moleći se Bogu, dok je ispod, reka u svom koritu žuborila. Petar je jednog trenutka prekinuo molitvu i ljuto izgovorio: „Ućuti već jednom, crna reko!”. Kasnije se desilo čudo i reka je zaista zaćutala. Tačnije, na toku ispod mosta koji vodi do manastirske crkve, reka Sovara ponire i izbija iz zemlje stotinak metara nizvodno. U korito pored manastira se pojavi samo u proleće kada se otope snegovi na Mokroj gori.

     

  • Manastir Devič

    Manastir Devič

     

    Manastir Devič u metohijskoj oblasti Drenice nedaleko od Srbice, pripada grupi manastira od izuzetnog značaja. Po predanju, osnovao ga je despot Đurađ Branković 1434. godine u spomen za ozdravljenje svoje ćerke device. Otuda potiče naziva manastira Devič. Crkva je posvećena Bogorodičinom Vavedenju.

     

  • Manastir Drača

     

    Manastir Drača

     

     

    Po predanju, svetogorski isposnik Jov je u XIV veku ostavio amanet da se njegovo telo prenese na Svetu Goru. Kako kola sa njegovim telom nikako nisu mogla da se pomere dalje od mesta na kom se nalazi današnji manastir, monah je tu sahranjen. Crkva je posvećena Svetom Nikoli, a podignuta je u moravskom stili 1734.godine. U 19. veku su sagrađeni konaci u narodnom stilu, asa zapadne strane manastira je dograđen zvonik u baroknom stilu.

    Za vreme Kočine krajine, u manastiru je boravio Koča Anđelković pa je manastir teško stradao zbog podrške ustanicima.

     

  • Manastir Đurđevi Stupovi

     

    Đurđevi Stupovi

     

     

    Manastir Svetog Đorđa  spada u najznačajnija sveta mesta u istoriji srpskog naroda. Još u srednjem veku stekao je naziv ,,Đurđevi Stupovi” po stupovima – kulama koje su ga krasile. Podigao ga je Stefan Nemanja, rodonačelnik dinastije Nemanjića 1171. godine, u prvim godinama posle stupanja na presto. Tačno vreme podizanja crkve utvrđeno je za vreme istraživačkih radova, kada su pronađeni delovi ktitorskog natpisa Stefana Nemanje. Njegov sin, Stefan Prvovencani, opisao je kako je manastir nastao. Prema kazivanju, zatvoren u tamnici od svoje  braće, iz koje je gledao na brdo na kom se danas manastir nalazi, Stefan Nemanja se molio sv.velikomučeniku Georgiju, pomoćniku u nevoljama, da ga oslobodi iz ropstva. U molitvi se zavetovao da će sv. Geogriju po oslobođenju sagraditi manastir njemu posvećen. Sv. Georgije ču molbu i ispuni mu sve što ga je ovaj molio, a Nemanja poče hitno i bez odlaganja zidati hram i ukrasi ga svakom lepotom..

    O posebnom značaju manastira, pored starih biografskih tekstova, govori i izuzetan položaj manastira podignutog na samom vrhu istaknutog uzvišenja tako da dominira nad dolinama Raške i Deževe, u nekadašnjem prestonom području Srbije.

     

     

    Manastir Djurdjevi Stupovi

     


    Drugi ktitor manastira je kralj Dragutin. Za vreme svoje vladavine, a kasnije do kraja života, neprekidno se starao o unapređenju manastirske zajednice. Ulaznu kulu pretvorio je u kapelu i namenio joj ulogu grobnice. Nakon nesrećnog pada sa konja u blizini grada Jelača, odrekao se prestoloa u korist svog brata Stefana Milutina. Desilo se to na čuvenom saboru u Deževi 1282. godine. Po želji kralja Dragutina, taj istorijski događaj ovekovečen je rukom slikara u kapeli manastira sv. Đorđa. Kasnije se Dragutin zamonašio i dobio ime Teokstit. Poznat je kao veliki zadužbinar. Njegove su zadužbine manastiri Tronoša, Papraća, Tavna, Rača, Lomnica. Po njegovoj želji prenet je iz ,,sremske zemlje” u kojoj je živeo u manastir sv. Đorđa i tu sahranjen 1316. godine.

    Turskim osvajanjem Srbije izmenio se svet u kom su Đurđevi Stupovi imali važnu ulogu. Najveća rušenja doživeo je nakon austrijsko-turskih ratova 1689. godine kada je srušena većina manastira pa i obližnja Petrova crkva i crkva u Sopoćanima. Petrova crkva je ubrzo obnovljena, crkva u Sopoćanima tek u XX veku, dok je obnova Đurđevih Stupova još uvek u toku.

     

     

    Manastir Đurđevi Stupovi - karta

     


    Manastir Đurđevi Stupovi je 1979. godine uvršćen u svetsku kulturnu baštinu. Arhitektura crkve objedinjuje dva tada najpopularnija stila gradnje: vizantijski - istočni i romanski - zapadni. Od tada taj stil postaje prepoznatljiv kao Raški stil i biće model za izgradnju mnogih crkava. Zadivljeni lepotom ovog spomenika, pojedini evropski putopisci su svojim izveštajima i opisima spasli deo njegove istorije.

    2000. godine dolaskom monaha počinje njegova duhovna i materijalna obnova. Izgradnjom dela konaka stvoreni su uslovi za život monaha, a trenutno je u toku izgradnja crkve. Rekonstrukcija se izvodi na postojećim temeljima.



    Kontakt
    Manastir Đurđevi Stupovi
    020-35-35-02

     

     

  • Manastir Gradac


    Manastir Gradac



    Manastir Gradac, je jedan od najlepših srpskih manastira, smešten u prelepom prirodnom okruženju. Posvecen je Blagovestima Presvete Bogorodice, a podigli su ga krajem 13.veka srpska kraljica Jelena Anžujska i njen muž kralj Uroš Nemanjić. Za potrebe monaha koji su nadgledali izgradnju glavne crkve, na steni iznad ulaza u manastir, nešto ranije je podignuta manja kapela Sv.Nikole.



    Zahvaljujući francuskom poreklu kraljice Jelene, glavna crkva predstavlja spoj gotskog, romaničkog i srpsko-vizantijskog stila. Glavni uticaj zapadnog stila ogleda se u prelomljenim lukovima i ornamentima.


    Manastir Gradac


    Posle propasti srednjovekovne srpske države, manastir Gradac je zapusteo. Krajem 16.i 17.veka delimično je obnovljen. U njemu su se vekovima nalazile mošti ktitora kraljice Jelene i kralja Dragutina. U 17.veku, bežeci pred Turcima, monasi su poneli njihove mošti i do danas nije poznato gde se nalaze. U narednih 300 godina crkva se nalazila u ruševinama zbog cega su freske veoma oštećene.



    U drugoj polovini 20.veka, manastir je obnovljen. I sa unutrašnje i sa spoljašnje strane ostavljena je crna linija da bi se moglo videti koji je deo originalan, a koji je deo podignut restauracijom. Monaški život je obnovljen 1990. godine.

    Manastir Gradac je udaljen 14 km od mesta Brvenik koje se nalazi na magistralnom putu Kraljevo - Raška. Manastir Gradac je danas ženski manastir.


    Manastir Gradac

     

    Manastir Gradac

     

    Manastir Gradac

     

    Konak Gradac

     

    Manastir Gradac

     

    Manastir Gradac

     

  • Manastir Kalenić

     

    Manastir Kalenić

     

     

    Manastir Kalenić se nalazi u okolini Kragujevca, na Gledićkim planinama u izvorišnom delu Kalenić reke. Manastir je tipičan predstavnik moravske škole sa mnogobrojnim rozetama. U periodu od 1816. do 1839. godine, ovde su bile mošti Stevana Prvovenčanog.

    Freska "Svadba u Kani" je svojevremeno na izložbi u Parizu osvojila prvu nagradu.

     

  • Manastir Koporin

    Manastir Koporin

    Manastir Koporin  je posvećen Svetom arhiđakonu Stefanu. Ovo sveto mesto, o kome se malo zna, a deo je najbolnijih delova srpske istorije, osnovao je najverovatnije despot Stevan Lazarević. Tokom Srednjeg veka manastir je bio kulturni i duhovni centar kraja, međutim sa padom Smedereva u ruke Turaka 1459. godine počinje mračna istorija ropstva. Skoro je izvesno da je bio spaljivan i opustošen u vreme seoba Srba 1594. Godina nastanka manastira ne može tačno da se odredi, ali po prikazanim freskama je sigurno da je podignut posle bitke kod Angore 1402. godine. U pisanim zapisima se prvi put spominje 1453. godine kada je crkveni velikodostonik iz Zete napisao čuvene  "Koporinske rukopise".

    Manastir je smešten među prelepe šumadijske brežuljke između Velike Palanke i Smederevske palanke. Nalazi se u dolini pored pitomog potoka i okružen je bregovima i hrastovom šumom. Posmatrač koji dolazi nikako ne može da vidi da tu neka građevina postoji. Ovo skrivanje od pogledan neznanca je istovremeno trebalo da zaštiti manastir u mutnim srednjevekovnim vremenima, a i monasima da omogući da u miru obavljaju svoje dužnosti.

    Za vreme Prvog srpskog ustanka Koporin postaje mesto okupljanja ustanika tako ga u znak odmazde Turci pale, a po zapisima zverski ubijaju sve monahe. Uprkos svemu manastir i crkva preživljavaju zub vremena. Po zapisima, mada razrušen, manastir u velikom broju obilaze vernici i svedoci čudotvornih izlečenja na ruševinama. Konačno manastir se obnavlja 1880. godine.

    Vremenom su rađene restauracije fresaka, obnavljani su konaci, a 1977. godine tokom iskopavanja na podu manastira na mestu gde su monasi čitali molitve bolesnicima otkrivena je nadgrobna ploča Svetih moštiju za koje se pretpostavljva da su Sv. Despota Lazarevića.

     

  • Manastir Lelić


    Manastir Lelić



    Iznad klisure Gradca, svega desetak kilometara od Valjeva, a samo nekoliko kilometara posle manastira Ćelije, na očaravajucoj Povlenplanini nalazi se manastir Lelić. Zadužbina je Vladike Nikolaja čije su mošti prenete devedesetih godina iz Amerike u ovu crkvu. Od ovog manastira na dalje, nestaju tragovi urbanizacije i počinje magična lepota Povlena.


    Manastir Lelic


    Manastir Lelic


    Manastir Lelic


    Manastir Lelic

     


    Manastir Lelic


    Manastir Lelic


    Vladika Nikolaj Velimirović (poznat i kao Sveti Nikolaj Srpski i Sveti Nikolaj Žički) rođen je u Leliću 1881. godine u seljačkoj porodici koja je imala još osmoro dece. Posle završetka bogoslovije, dobija stipendiju države za nastavak studija na univerzitetu u Švajcarskoj gde će nekoliko godina kasnije doktorirati. Nakon Švajcarske odlazi u Oksford gde završava filozofski fakultet i doktorira iz filozofije. Bez obzira na dva doktorata, u Beogradu mu nije priznata ni jedna diploma jer nije imao završenu punu gimnaziju. Tako se Nikolaj, sa dva završena fakulteta i dva doktorata, vraća u srednju školu i polaže sedmi i osmi razred.


    Manastir Lelic



    Pred početak Prvog svetskog rata uzima aktivno učešce u borbi za ujedinjenje srpskog naroda. Bio je sjajan govornik, uoči Kumanovske bitke 1912. godine u besedi “O prvim žrtvama” Nikolaj kaže:


    “Pale su prve žrtve rata, pokapana je zemlja krvlju, zakukale su majke i zajecala sirocad... Mi ne vodimo jedan osvetnicki, no jedan oslobodilacki rat. Mi necemo Turcima da se svetimo, mi hocemo samo da ucinimo kraj njihovoj vladavini nad jednom rasom, koja je zrela da sama sobom vlada... Mi verujemo da Bog kroz nas vrši svoje delo. Bog, koji je pre pet stoleća poslao iz Azije jedno herojsko pleme da kazni zavađene i pocepane balkanske hrišćane, pale moralom i intelektom, podiže danas te iste hrišcane, preporođene i ujedinjene, da vrate tuđince, koji su završili svoju misiju na Balkanu, na njihovo azijatsko ognjište. Dobro su završili Turci bogodanu im misiju: niko bolje ne bi je izvršio od njih... Zato je Bog i izabrao taj narod, sa starozavetnim moralom, da kazni hrišcanski Balkan, u svemu slab izuzev prestupa. Nije Bog izabrao Turke da nas Turci prosvete, no da nas kazne. Nisu Turci došli na Balkan ko vaspitači naši, no kao sudije. Vladavina turska nije trebalo da znači za balkanske narode školovanje no ognjeno čistilište. Pet stoleća goreo je balkanski hrišcanin u tom ognjenom čistilištu. Pet stoleća iskupljenja sledovalo je moralnom padu. Došlo je vreme vaskrsenju...”


    Manastir Lelic


    Početkom 1915. godine, predsednik srpske vlade Nikola Pašić ga šalje u Ameriku da bi propagirao borbu srpskog naroda. Na samom početku Drugog svetskog rata Nemci su ga izolovali u manastiru, a 1944. godeni sproveli u koncentracioni logor Dahau u kom je dočekao oslobođenje. Ipak, Nikolaj ne želi da se vrati u komunističku Srbiju vec emigrira u Ameriku.


    Preminuo je 1956. godine, dok se molio u ruskom manastiru u Pensilvaniji. Posmrtni ostaci preneti su u Lelić 1991. godine. Kanonizovan je pre nekoliko godina, a već naredne godine episkop šabacko-valjevski Lavrentije, svoju zadužbinu manastir Soko kod Ljubovije posvećuje svetom Nikolaju.


    Turistička karta Srbija Turizam - Manastir Lelic

     

  • Manastir Ljubostinja

     

    Manastir Ljubostinja

     

     

    Zadužbina kneginje Milice i jedan od najlepših primeraka moravske škole, Manastir Ljubostinja, nalazi se nekoliko kilometara od Trstenika. Podignut je krajem XIV i početkom XV veka. U njemu se kneginja Milica zamonašila, dobila ime Evgenija, presto prepustila sinu Stefanu i u manastiru prikupila udovice srpske vlastele izginule u boju na Kosovu 1389. godine. Kneginja Milica je umrla ovde i tu sahranjena.

    U jednom periodu XVII veka u manastiru umiru aktivnosti, ali vec u XVIII veku postaje vrlo aktivan, naročito u vreme Kočine krajine kada pruža pomoć ustanicima zbog čega ga Turci pale 1788. godine. Početkom prošlog veka zbog nestručne popravke dosta je je izgubio od ranije arhitekture.

     

    Manastir Ljubostinja

     

     

    Haj, Bože mili a Bože jedini
    Šta se ono čuje iz daljine?
    Da'l to zvuče sablje Agarjanske,
    Il' jauče sirotinja raja:
    Niti zveče sablje Agarjanske
    Nit jauče sirotinja raja
    No to čekić o kamen udara
    Teški čekić Rada neimara
    I njegovih trista kamenara.
    Čekić tuče, čarne gore huče
    Čekić bije, zverinje se krije.

    Kad je Rade pos'o počinjao
    Sabrao je pet stotin' majstora
    Pa ovako njima govorio:
    ,,Braćo moja i družino draga
    Pozvala me carica Milica,
    Najslavnija srpska udovica
    Da joj zidam crkvu Ljubostinju
    Njenoj duši vječnu zadužbinu
    Ka što zidah slavnome Lazaru
    Zadužbinu crkvu Ravanicu
    Da se i njoj poje liturđija
    Ovog sveta kano i onoga.”

    Iz pesme ,,Zidanje Ljubostinje”



     

  • Manastir Manasija

     

    Manastir Manasija

     

     

    Manastir Manasija se nalazi 2 kilometra od Despotovca. Zadužbina je despota Stefana Lazarevića, podignut između 1407. i 1418. godine. Pripada moravskoj školi i predstavlja jedan od najvažnijih spomenika srpske srednjovekovne kulture. Za vreme despota Stefana Lazarevića bila je kulturni centar despotovine, a zbog svojih prepisa i prevoda bila je čuvena i kroz ceo XVI vek. Brojni rukopisi iz resavske škole i njihovi kasniji prepisi od neprocenjivog su značaja za srpsku kulturu. Najznačajnija knjiga, prepisana u velikom broju primeraka, bila je ,,Izbornik”, svojevrsna enciklopedija religijskih, filozofskih, književnih i drugih tekstova. Neke od fresaka ubrajaju se u najznačajnija ostvarenja srpskog srednjovekovnog slikarstva. Za vreme turske okupacije, Manasija je više puta razarana: 1456, 1459, 1734. godine.

     

    Manastir Manasija

     

     

    Manastir Manasija

     

    Manastir Manasija

     

    Turistička karta Manastir Manasija - karta

     

     

  • Manastir Pridvorica

     

    Manastir Pridvorica

     

     

    Manastir Pridvorica je jedan od najvažnijih istorijskih spomenika u ivanjičkom kraju. Na osnovu Nemanjine povelje date manastiru Studenica, pouzdano se zna da je ovde bio ženski manastir i da su kaluđerice izrađivale kvalitetnu tkaninu i uticale na okolna sela da razvijaju domaću radinost. Crkva arhitektonski pripada Raškoj školi. Smatra se da ga je podigao sluga koji je radio "pri dvoru" kod Nemanjića pa otuda i naziv Pridvorica.

    Muški manastir Pridvorica je jedan od retkih manastira koji ima svoj grb. Udaljen je 28 km od Ivanjice prema Studenici i sa njima povezan asfaltnim putem.

     

     

     

  • Manastir Prohor Pčinjski


    Manastir Prohor Pčinjski



    Postoji nekoliko žitija o životu Svetog Oca Prohora Pčinjskog, a jedno od njih kaže ovako:


    ,,Prohor je rođen u prvoj polovini XI veka u nekom od sela na Ovčjem polju, kao jedino dete imućnih roditelja Joakima i Ane. Posle njihove smrti, kao vrlo obrazovan, školovan mladić, odrekavši se svega nasleđa i svetovnog života posvećuje se veri i Bogu. Povlačeći se u usamljenički život, našao je stanište u jednoj pećini kraj planinskog izvora, koji i danas postoji pored hrama Svetog Ðorda u Starom Nagorićinu. Loveći u tim krajevima, vizantijski vojskovođa Diogen, goneći ranjenu srnu koja je kod Prohora našla utocište, sretne se sa starim isposnikom od koga se uplaši i počne bežati. Vidoviti starac pozove ga i reče mu da ide u Carigrad, gde će biti izabran za Cara. Diogen ubrzo postane car (Roman IV Diogen, 1068.- 1071.), ali zaboravi na proroka Prohora, zbog čega ga ovaj u snu prekori. Car potraži pustinjaka u pećini nagoričkoj pred kojom ga je sreo, ali kako ga ne nađe, podiže na tom mestu hram i posveti ga velikomučeniku Georgiju. Ova crkva i danas stoji u selu Staro Nagoričane, ali znatno izmenjena kao zadužbina srpskog kralja Milutina. Prorok se Diogenu ponovo javi u snu i reče mu da ga potraži uz Pčinju, na planini Kozjak, u pećini nad kojom spazi belog orla. Pronašavši pećinu i u njoj telo pustinjakovo, car naredi te mošti Prohorove prenesu u novi hram Svetog Georgija. Međutim, telo Prohorovo se tri puta vraćalo na Kozjak te car naredi da ga prenesu u Carigrad. Medutim, ni to ne učini jer nikakva sila ne mogaše podići kovčeg sa zemlje, pa odluči da tu podigne veličanstveni hram i posveti ga Ocu Prohoru.


    Manastir Prohor Pcinjski


    Manastir Prohor Pcinjski


    Tako govori predanje zapisano o žitiju Svetog Prohora. Manastir Prohor Pčinjski je bio u okviru vizantijske države sve do Nemanjinih osvajanja ovih krajeva između 1180. i 1190. godine. Nemanja je proširio svoju državu na oblast Niša, Morave, Vranja i Prizrena, ali samo na kratko jer je bitkom na Moravi 1190. godine poražen od vizantijskog cara Isaka II Anđela. Dolaskom na vlast Stefana Prvovenčanog, ovi krajevi vrlo brzo postaju ponovo srpski.


    Monastery Prohor Pcinjski


    Monastery Prohor Pcinjski


    Pocetkom XX veka, pod uticajem tutora Nedeljka Kovačevića i pored protivljenja mnogih uglednih Vranjanaca, učinjena je velika greška. Ruši se strari hram kome su neznatno napukli zidovi i gradi se novi. Tako je uništen najveći deo srednjovekovne crke sa vrednim živopisom.

    Manastir Prohor Pčinjski se nalazi na samoj granici sa Makedonijom.



     

  • Manastir Stara Pavlica


    Manastir Stara Pavlica



    Do zagonetnog manastira Stara Pavlica, čije poreklo nikada nije razjašnjeno, stiže se putem Raška - Kraljevo. Desetak kilometara od Raške nalazi se selo Brvenik i u njemu veća raskrsnica. Levo vodi put do Golije i manastira Gradac, a desno do Stare Pavlice. Posle nekoliko kilometara sa leve strane puta je manastir Nova Pavlica, a samo nekoliko stotina metara dalje, na steni iznad Ibra, impresivni ostaci Stare Pavlice. Ne zna se tačno ko i kada ga je sagradio, ali se pouzdano može reći da je podignut najkasnije do XIV veka. Po arhitekturi predstavlja potpuno jedinstveni dragulj srpske srednjovekovne arhitekture.

     

    Manastir Stara Pavlica

     

     

    Manastir Stara Pavlica

     

    Manastir Stara Pavlica

     

     

    Manastir Stara Pavlica

     

     

    Manastir Stara Pavlica



    Manastir Stara Pavlica - karta

    Turistička karta Raške

     

  • Manastir Studenica

     

    Manastir Studenica

     

     

    Najstariji pisani trag studeničkog manastira potiče od Svetog Save koji kaže: „Naš sveti manastir ovaj, kao što znate, bilo je ovo mesto kao pusto lovište zverova. Kada je došao u lov gospodin naš i samodržac, Stefan Nemanja, koji je carevao svom srpskom zemljom, i kada je on lovio ovde, izvoli mu se da ovde, u ovom pustom mestu, sagradi manastir ovaj na pokoj i umnoženje monaškog čina.“ Od tada je prošlo više od 800 godina, tokom kojih je manastir imao neprocenjiv značaj u očuvanju nacionalne svesti srpskog naroda za vreme turskog ropstva.

     

    Manastir Studenica

     

    Pictures of Studenica Monastery

     


    Studenički manastir po mnogima je jedan od najlepših srpskih manastira ne samo zbog prefinjene arhitekture vizantijsko - raške škole, već i zbog divnog predela planine Golije. Nalazi se 11 kilometara od mesta Ušće na putu Kraljevo - Raška, pokraj reke Studenice. Studenicu je Stefan Nemanja gradio od 1183. do 1196. godine. Na državnom saboru, Nemanja se najpre odrekao prestola u korist svog srednjeg sina Stefana, a zatim se 1196.godine zamonašio i uselio u svoj manastir. Umro je 1199. godine kao monah Simeon, a svi kasniji vladari i vlastela do gašenja srednjovekovne srpske države odnosili su se prema Studenici sa poštovanjem. Pored velikog duhovnog i kulturnog značaja, Studenica je istovremeno bila i prva srpska bolnica koju je osnovao Sveti Sava po ugledu na vizantijske manastirske bolnice, čime srpska država ulazi u porodicu evropske medicine. Istorijski podaci govore da je Sveti Sava bio starešina manastira od 1207. do 1215. godine.

     

    Manastir Studenica

     

    Manastir Studenica

     

     

    Na zapadnom zidu se nalazi freska „Raspeće Isusa Hrista” ili „Studeničko raspeće” kako je još zovu. To je jedna od najlepših fresaka srpske srednjovekovne umetnosti pored „Belog Anđela” iz Mileševe i  „Uspenja presvete bogorodica” iz Sopoćana.

     

    Monastery Studenica

     

    Photos of Studenica Monastery



    Kao što je bio veoma težak za narod, period turske vladavine bio je veoma težak i za Studenicu. Turci su najpre  na početku vladavine pretopili olovnu krovnu konstrukciju u municiju, a opljačkan je nakon velikog austrijsko-turskog rata(1683-1699) posle povlačenja austrijske vojske. Najveća stradanja pretrpeo je za vreme prvog srpskog ustanka. Studenički monasi pružali su veliku podršku ustanicima zbog čega su Turci spalili manastir, a monahu Ruvimu odsekli glavu u Novom Pazaru. Jedan deo monaha sklonio se u manastir Vraćevšnica sa moštima „Svetog Kralja“ (Stefan Prvovenčani), odakle su prenete u manastir Kalenić i konačno vraćene u Studenicu 1839. godine. Pored toga, u Studenici se nalaze i mošti Stefana Nemanje. Od prvobitnog izgleda, manastir je malo toga sačuvao jer je pored paljenja pretrpeo i nestručnu obnovu 1846. godine, kada su slikari preko starih fresaka nabacali novi sloj maltera. Sto godina kasnije, stručnjaci su zidovima vratili prvobitan izgled. Od 14 crkava, koliko ih je nekada bilo, ostale su samo 3.

     

    Manastir Studenica - karta

     

    U ovom biseru srednjovekovne srpske arhitekture, počivaju mošti Stefana Nemanje, njegove žene Anastasije i njihova dva sina Vukana i Stefana Prvovenčanog. Mošti najmlađeg Nemanjinog sina svetog Save, Turci su nekoliko vekova kasnije spalili na Vračaru.

     

    Monastery Studenica



    Manastir Studenica, koji godišnje poseti oko 60000 vernika i turista, danas se nalazi na listi svetske kulturne baštine UNESCO-a. U letnjim mesecima u kompleksu manastira održavaju se brojne muzičke, likovne i dramske manifestacije.

     

     

Dodatne informacije