Danak u krvi

 

 

 

U svesti srpskog naroda duboko je urezano sećanje na „danak u krvi“ ili „devširmu“. Kada bi se čulo da dolazi sakupljač „devširme“, roditelji su odvodili decu u planinu, bežali u susedne zemlje, sakatili svoju decu kako ih Turci ne bi uzeli, urezivali im krst ili ih pak  ženili već sa 13,14 godina. Turcima se ipak teško moglo doskočiti. Za većinu ovakvih radnji sledila je osveta.



Dankom u krvi su uglavnom sakupljana deca uzrasta od 14 do 18 godina, mada se dešavalo da pokupe i mladiće od 20 godina ili desetogodičnje dečake. Zavisno od potreba „danak u krvi“ je prikupljan jednom u nekoliko godina i prikupljano je po nekoliko hiljada dece. Glavni kriterijumi za izbor bili su pamet i snaga. U početku su deca uzimana samo hrišćanska deca, a u kasnijem periodu kada se carevina raširila i kada su potrebe za vojskom narasle, uzimana su i turska deca.

 

Janičar iz XVIII veka

Janicar

 

Odvedeni dečaci obučavani su za Janičare – elitnu sultanovu vojsku koja je osnovana najverovatnije u XIV veku. Danak u krvi svoj vrhunac dostiže u XVI i XVII veku  kada je carska vojska brojala oko 50.000 janičara. Gde je porez tu je i mito i korupcija, a Turci nisu bili ni malo imuni na to. Dobro stojeće hrišćanske porodice otkupile su oduzetu decu što su sakupljači dece u Bosni, Albaniji i Grčkoj platili glavom. Ovaj događaj, kao i kasnije pobune janičara, dovele su do toga da „živi porez“ konačno bude ukinut.

 

Janičar iz XVI veka

Janicar

 

Dodatne informacije