Crkve Srbije

 

  • Manastiri:Ravanica

     

    Manastir Ravanica

     

     

    Manastir Ravanica je udaljen oko 140 kilometara od Beograda, nekoliko kilometara od auto puta Beograd - Niš. I pored svih rušenja tokom vekova, očuvano je utvrđenje oko njega i  još uvek postoje delovi kule Miloša Obilića i kula kneza Lazara u kojoj se još vide tragovi fresaka. Manastir Ravanicu izgradio je knez Lazar 1381. godine. Jedan stari rukopis o njemu kaže:

    ,,Podiže iz temelja hram u slavu Vaznesenja Gospodnjeg vrlo visok i lep, utvrdi ga na četiri stuba i ozari ga živopisom...ukrasi ga zlatom i običnim ukrasom; obdari ga bogato raznim sasudima srebrnim i pozlaćenim...Ogradi ga gradom i utvrdi ga sa sedam kula; sagradi trpezariju…sazida ćelije i prilepi ih uza zid kao ptičja gnezda…Zasadi vinograde i podiže voćnjake. Onda sabra u njemu veliki broj monaha i ustanovi opštežiće…Sazida i drugi hram koji leži na istočnoj strani u podgorju toga mesta…i podiže bolnice za bolesne monahe, za strance i raslabljene.”

     

     

    Manastir Ravanica je građen raskošno, a u jednoj povelji se ističe da sve što je knez dao manastiru, sam otkupio. Samo osam godina nakon završetka ravanice, knez Lazar poginuo je na Kosovu. Sahranjen je prvo u crkvi u Prištini, a posle dve godine njegovo je telo preneto u Ravanicu, gde je počivalo oko 300 godina. Godine 1690. patrijarh pećki Arsenije Čarnojević sa 37.000 porodica beži od turske sile preko Dunava. Njemu se pridružuju i monasi iz Ravanice koji sa sobom uzeše i mošti svetog kneza. Posle četrdesetak dana stigoše do Budima i naseliše u Sent Andreji, sagradiše malu crkvu i u njoj položiše mošti kneza Lazara. Međutim, ravanički monasi uskoro pronalaze napušten manastir Vrdnik, obnavljaju ga i u njega prebacuju mošti kneza. Čim je mir između Austrije i Turske sklopljen 1718. godine, jedan od monaha vraća se u Srbiju i nalazi Ravanicu u jadnom stanju, zaraslu u korov, te uskoro počne sa prikupljanjem sredstava za njegovu obnovu. Arhijerejski sabor srpske pravoslavne crkve godine 1954. donosi odluku da se mošti kneza vrate u njegovi zadužbinu, ali je to učinjeno tek 1988. godine.

     

     

    Manastir Ravanica

     

     

    Manastir Ravanica

     

     

    PRENOS MOŠTIJU SVETOG KNEZA LAZARA U RAVANICU

     

    Kad Lazaru odsekoše glavu
    Na Kosovu, kraj vode kladenca,
    Sastaše se mnogi sveštenici,
    Tri stotine starih kaluđera,
    I dvanaest velikih vladika,
    I četiri stara patrijarha:
    Prvo pećki, drugo carigradski,
    Vaseljenski i jerusalimski,
    Oblačiše velike odežde
    I na glavu kape kamilavke
    I u ruke knjige carostavne,
    Pa čitaše velike molitve,
    I držaše velika bdenija;
    Za tri dana i ti noći tamne
    Ni sedoše ni se odmoriše,
    Ni legoše ni sanka imaše:
    Mole sveca, kud će svetac poći,
    I kojoj će Lazo zadužbini
    Il’ će Žiči ili Studenici,
    Ili Peći ili Dečanima,
    Il’ će Petci, ili će Pavlici,
    Il’ Petrovoj crkvi pod Pazarom,
    Il’ u Gradac, ili u Deviča,
    Il’ u Banjsku, il’ u Mileševku,
    Il’ u Prizren Aranđela crkvi,
    Da ili će u Vilandar sveti.
    Neće svetac zadužbini tuđoj,
    Već on hoće svojoj zadužbini,
    A u svoju krasnu Ravanicu,
    Pod visokom, pod Kučaj-planinom,
    Što je Lazo sagradio crkvu
    Za života jošte za svojega,
    Sagradio sebi zadužbinu,
    O svom hlebu i o svome blagu,
    A bez suza, bez sirotinjskijeh.
    Prenesoše mošti svetiteljske,
    Sveto telo slavnog car Lazara,
    U njegovu krasnu zadužbinu,
    Zadužbinu, crkvu Ravanicu.

     

    Turistička karta Manastir Ravanica - karta

     

     

  • Ovčarsko-kablarski manastiri

     

    Ovčarsko - kablarski manastiri

     

     

    Ovčarsko - Kablarska klisura je predeo prepoznatljiv kako po prirodnim lepotama tako i po manastirima skoncentrisanim na malom prostoru. Pored 10 manastira, postoje i 2 sveta mesta obeležena kapelama (Savinje i Kađenica). Prve pisane podatke o njima je donelo objavljivanje turskih popisa iz XV i XVI veka.

     

    MANASTIR JOVANJE


    Niko sa sigurnošću ne može reći kada je ko je i kada sagradio Jovanje. Stara crkva posvećena Svetom Jovanu potopljena je 1954. godine prilikom gradnje hidroelektrane. Jovanje je često bilo rušeno. U XIX veku od manastira su postojale samo ruševine. Po legendi, Gospod se u snu javio dečaku Manastir Jovanje - Ovcar Kablarčobaninu govoreći mu da ode na Jovanjsko brdo i potraži manastir gde će naći zlato za njegovu obnovu. Čobanin je poverio svoj san vladiki Nikiforu koji mu nije poverovao. Uskoro, oslobađajući zaglavljenu nogu svoje koze, dečak pronalazi ćup sa zlatom i vladika mu daje blagoslov za obnovu manastira. Ovaj dečak život je kasnije psvetio Gospodu. Bio je iguman sve do svog upokojenja. Iz napisa sa njegove nadgrobne ploče saznajemo da je Jovanje ležalo u ruševinama još od Kosovske bitke, što znači da je postojalo pre 1389. godine.

    Nalazi se na levoj obali Zapadne Morave, na njenom najvećem meandru. Do manastira se stiže starim putem iz Ovčar Banje pored manastira Nikolje.


    MANASTIR USPENJE


    Manastir Uspenje - Ovcar Kablar Nalazi se 200 metara iznad manastira Jovanje. Posvećen je Uspenju Presvete Bogorodice. Na ovom mestu je nekada postojala kula sa zvonikom visoka oko 30 metara.  Sa nje se javljao početak liturgijesvim ovčarskim manastirima u vreme kada je Jovanje bilo lavra. Kažu da se zvono sa te kule čulo u Čačku udaljenom 16 km. Pretpostavlja da su kulu porušili Turci istovremeno kada i Jovanje. Vladika Nikolaj na om mestu zatekao je samo ruševine. Po njegovoj želji izgrađena je nova crkva manastira Uspenja, 1939. godine, kao verna kopija crkve Sv. Caru Konstantinu i Jeleni u Ohridu. Prvobitni ikonostas uništili su Bugari 1943. godine. Manastir je ponovo obnovljen 1998. godine, a 2004. je nastanjen monahinjama.


    MANASTIR BLAGOVEŠTENJE



    Manastir Blagoveštenje - Ovčar Kablar Nalazi se odmah iznad Ovčar Banje, u podnožju Kablara. Pretpostavlja se da potiče iz doba slavnih Nemanjića. Veći deo svoje istorije, ovaj manstir je bila „živa“ crkva sem u vreme kada je zbog svoje trošnosti morala biti napuštena. U XIX veku Joakim Vujić je zatiče spaljenu od Turaka, a u novije vreme je bila ugrožena izgradnjom tunela za elektranu odmah ispod manastira i tunelom za železnicu u blizini.U njemu je svojevremeno zamonašen Patrijarh Pavle.


    MANASTIR NIKOLJE


    Nalazi se na samoj obali Morave. Ko i kada je sagradio nikoljsku crkvu nije poznato. Na ikoni koja je pre rata čuvana u Narodnom muzeju u Beogradu, stajalo je da je ikonopisana u Nikolju 1489. godine. To je najstariji istorijski podatak o ovom važnom centru srednjevekovne srpske pismenosti.
    Manastir Nikolje - Ovcar Kablar
    Prema Vuku Karadžiću, u Nikolju je nekada živelo i do 300 kaluđera. Zajedno sa srpskim narodom koji se zbog neprohodnosti klisure sklanjao ovde, kroz svoju istoriju stradao je od Turaka i manastir. U njemu se od Turaka krio i Miloš Obrenović sa porodicom. On je u porti 1817. godine sagradio konak koji i danas postoji i nosi njegovo ime. Kasnije je, u znak zahvalnosti poklonio manastiru nešto zemle i jednu vodenicu koja je i danas u funkciji i nalazi se niže u Prijevoru.

    Manastir je kroz istoriju uglavnom bio nastanjen i danas je ženski.


    MANASTIR KAĐENICA


    Od Ovčar Banje na putu za Užice na tri kilometara sa leve strane nalazi se krst na steni pored puta. To je obeležje gde se nalazi ovaj manastir – pećina.

    U vreme kada je srpski narod bežao u zbegovima pred Turcima, pećine su bile najprirodnije sklonište. Pri jednom od napada Turaka, u ovoj pećini spas su potražili žene, deca i starci. Plač bebe koju majka nije uspela da smiri privukao je Turke. Pronašli su ulaz u pećinu, zatvorili ga slamom i zapalili je. Svi u zbegu su se u mukama ugušili od dima i oda tada se zbog dima(kada) pećina zove Kađenica.

     

     

     

  • Poganovski manastir, Manastir Poganovo

    Manastir Poganovo

     

    Manastir Poganovo (Poganovski manastir, Manastir sv. Jovana Bogoslova) je jedan od retkih srpskih manastira koji je tokom vekova ostao neoštećen od ruku osvajača, najviše zahvaljući svom nepristupačnom položaju. Kanjon reke Jerme u kom se nalazi je sve do 1927. godine bio potpuno neprohodan.

    Manastir je izgrađen u 14.veku, a oslikan krajem 15.veka. Slikarstvo Poganovskog manastira se smatra vrhuncem u stvaralaštvu kastorijanskog zografadruge polovine 15.veka. U krugovima vizantologa, manastir je poznat po ikonama. Najpoznatije ikone se međutim ne nalaze u manastiru već u Sofiji i Beogradu.

    U drugoj polovini 20.veka izvršena je kompletna restauracija manastira. Krov je do tada bio pokriven ćeramidom, a posle restauracije limom.

    Zbog svoje izuzetne lepote, kao i lepote okruženja u kom je smešten, manastir je predmet interesovanja brojnih vernika i izletnika. Od 1949 .godine, Manastir Sveti Jovan Bogoslov je pod zaštitom države. Smešten je u prelepoj dolini reke Jerme, između Odorovačkok i Vlaškog ždrela, kod sela Poganovo, desetak kilometara od magistralnog puta Niš - Sofija.

     

     

  • Srpski manastiri: Manastir Gornjak


    Manastir Gornjak


    Manastir Gornjak je podignut između 1378. i 1381. godine i zadužbina je kneza Lazara. Smešten je ispod vertikalnih stena, u dolini reke Mlave. Zbog čestih rušenja u ratovima, današnji izgled crkve potiče uglavnom iz XIX veka. 1-2 km od  Gornjaka prema Petrovcu, sa desne strane, u stenama stoje ostaci srednjovekovnog manastira Blagoveštenje, zadužbine despota Stefana Lazarevića.

     

     

     

     



    Udaljenost
    Petrovac 18 km
    Požarevac   65 km

    Turistička karta

    Istocna-Srbija-karta

     

  • Srpski manastiri:Manastir Vujan

     

    Manastir Vujan

     

     

    Manastir Vujan je smešten na planini Vujan, nekoliko kilometara od puta Gornji Milanovac - Čačak. Prema sačuvanim zapisima, manastir je u jednom trenutku zapusteo, pa ga je obnovio episkom Diomidije 1579. godine. Kako je krajem XVII veka porušen, ponovo je opusteo. 1805. godine ga obnavlja Nikola Milićević Lunjevica, čiji je amanet da bude sahranjen u toj crkvi ispunila tek 60 godina kasnije njegova unuka, kraljica Draga Obrenović. Na nadgrobnom spomeniku kod južnog zida, ispisala je 1902. godine posvetu: "Svome milom dedi, vojvodi Nikoli Lunjevici, Draga Obrenović, kraljica Srbije".
    U okviru crkve su kasnije sahranjena braća kraljice Drage Obrenović, Nikodija i Nikole Lunjevice, koji su ubijeni u majskom prevratu 1903. godine. Pored njih, u ovoj crkvi je sahranjen i istaknuti vođa Prvog srpskog ustanka, Lazar Mutap.

     

     

Dodatne informacije