Spomenici

 

  • Čegar

     

    Čegar

     

     

    Stevan SindjelicJedna od najvažnijih bitaka u Prvom srpskom ustanku vođena je na Čegru kod Niša. Osim što je Niš za ustanike imao veoma važan strateški položaj, zauzimanje Niša kao većeg turskog privrednog centra je bilo od velikog značaja jer bi se njegovim pljačkanjem obezbedilo dalje finansiranje ratnih operacija. 1809. godine, oko 18.000 srpskih boraca dolazi do Niša. U tom trenutku u gradu je bilo samo 10.000 turskih vojnika. Prema predanju, Huršid paša šalje Sinđeliću lubenicu napunjenu zlatnicima da bi prešao na Tursku stranu. Sinđelić vraća lubenicu, ali mu šalje i tikvu napunjenu olovom uz napomenu da će takvih biti još, sve dok Turci ne napuste grad.

    Srpska vojska nekoliko dana okleva sa napadom i u međuvremenu Turcima stiže pomoć. Od početnih 10.000 vojnika, sada je pod komandom Huršid paše 40.000 ljudi. Pored toga, turska konjica koja je veštim manevrima odvukla vojvodu Dobrnjca sa delom vojske se krišom vraća u grad. Promena brojnog stanja omogućava Turcima da prvi krenu u napad. Srbi odbijaju nekoliko talasa, a nezadovoljan učinkom, Huršid paša odseca glave komandantima artiljerije. Zatim kroz podzemne hodnike uvodi u borbu još 20.000 odmornih vojnika. Sinđeliću niko ne dolazi u pomoć i shvativši da je izdan i da je bitka izgubljena, oslobađa vojnike zakletve i naređuje spasavanje ranjenika. Započinju borbe prsa u prsa. Vojvoda Sinđelić silazi u barutanu i hicem iz kubure diže u vazduh ceo šanac.

    Smatra se da je na Čegru poginulo ukupno oko 10.000 Turaka, od toga 6000 od eksplozije. Srba je poginulo onoliko koliko je bilo Resavaca - oko 3000 . Na njima Huršid paša iskaljuje svoju mržnju prema Srbima. Poginulim Resavcima odseca glave, hapsi ćurčije u gradu i naređuje da njihove lobanje napune pamukom kako bi ih poslao sultanu. Zatim uvodi porez da bi od preostalih lobanja podigao Ćele-kulu, nezamislivu opomenu srpskom narodu. Kada je Ćele-kula završena, ukupno je bilo uzidano 952 lobanje. To međutim nije bila konačna cena nesloge i izdaje. Pošto je u poslednjem redu ostalo mesta još za 30 lobanja, Huršid paša naređuje da se zarobljenim Srbima odseku glave kako bi se red dopunio.

     

    Cegar

     

    Cegar

     

    Cegar

     

    Cegar


    Bitka na Čegru je bila prekretnica u Prvom srskom ustanku i smatra se da bi tok ustanka bio potpuno drugačiji da je Niš osvojen. U senci herojskog čina Stevana Sinđeliđa ostala je nesloga i izdaja.

    Na mestu bitke, desetak kilometara od Niša, podignut je spomenik 1937. godine.

     

  • Ćele Kula


    Ćele-kula



    Ćele-kula, nasleđe iz prvog srpskog ustanka, izgrađena je od lobanja srpskih ratnika poginulih u boju na Čegru 1809. godine. Nalazi se 4 km od centra Niša, na putu prema Niškoj Banji.

    Posle velikih početnih uspeha u prvom srpskom ustanku, srpska vojska dolazi do Niša, koji je imao ogroman strateški značaj za obe strane. Iz ratova sa Austrijom koje su vodili čitav vek pre početka buđenja nacionalne svesti kod Srba, Turci su shvatili da je vlasništvo nad Beogradom kao najisturenijom tačkom u Srbiji promenljivo i da je Srbija i pored teško prohodnih terena ipak savladiva. Zato, kao retko kada, čine jedan pametan dalekovidan potez, odlučujući se da u Nišu formiraju važan strateški centar tako da je uoči prvog srpskog ustanka Niš grad sa dugom upavnom tradicijom i privredom u usponu.Niš je imao veliki značaj i za srpsku stranu jer bi se njegovom pljačkom obezbedilo dalje finansiranje ustanka. Pored toga njegovim osvajanjem bi se ostvarilo lakše povezivanje sa ustanicima iz Bugarske i Grčke, a razvlačenje linije fronta bi još više oslabilo turske odbrambene položaje.


    Cele Kula


    Zbog svega toga, Carigrad je uvek vodio računa da gradom upravlja iskusan paša i da nikada ne ostane bez podrške. A to se desilo 1809. godine jer su trupe iz zaleđa poslate da presretnu rusku vojsku na Dunavu. Znajući za to, oko 18.000 srpskih ustanika dolazi nadomak Niša u proleće iste godine. U gradu je bilo 10.000 turskih vojnika pa je među Turcima zavladala panika jer i pored jake artiljerije odbrana grada nije mogla biti garantovana. Po nekim analitičarima, ustanici su napravili veliku grešku jer nisu odmah napali. Odugovlačeći sa napadom čekajući povoljniji trenutak, dali su Turcima vremena da u poslednjem trenutku dobiju pojačanje od 20-25 hiljada ljudi i da čak napadnu prvi. Bitka se dogodila na Čegru, nedaleko od Niša. Srsku vojsku vodio je vojvoda Stevan Sinđelić. Zbog nesloge koja je vladala među vojvodama nije dobio potrebno pojačanje, pa je i pored hrabrog otpora poraz bio neizbežan. Kada su Turci počeli da ulaze u šanac, vojvoda Sinđelić ulazi u barutanu i opaljuje hitac iz kubure. U vazduh je odleteo ceo šanac zajedno sa srpskim i ogromnim brojem turskih vojnika. Iako podaci nisu pouzdani smatra se da su u šancu poginuli svi preostali Srbi i oko 6000 Turaka.


     

    Ukupno je na Čegru poginulo oko 10.000 Turaka – isto onoliko koliko ih je bilo u gradu pre dolaska pojačanja. Da bi opravdao tolike gubitke, niški Huršid paša naređuje da se sakupe glave poginulih Srba, oderu, napune pamukom i pošalju u Carigrad, a da bi zaplašio Srbe, od lobanja podiže kulu visoku 4,5 i široku 4 metra. Za uspeh u odbrani Niša, Huršid paša je nagrađen i sa njim će kasnije i Miloš imati puno problema. Ostao je upamćen kao jedan od najsposobnijih i najsurovijh osmanskih vojskovođa na ovim prostorima.

     

    Cele Kula

     

    Turci su dugo štitili kulu zabranjujući Srbima da odnesu lobanje i sahrane ih. U drugoj polovini XIX veka, jedan od modernizatora turske države Mithat paša donosi odluku o rušenju kule što nije izvršeno zbog intervencije niških turaka. Od ukupno 952 lobanje, danas je ostalo samo 58. Na vrhu kule nalazi se posebno izdvojena lobanja za koju se ne zna kome pripada, ali se pretpostavlja da je Stevana Sinđelića. Nakon oslobođenja, Ćele-kula je bila u skoro kritičnom stanju, ali je prilozima iz cele Srbije 1892. godine iznad kule podignuta kapela. Evropa je za Ćele Kulu saznala iz spisa poznatog francuskog pesnika Alfonsa de Martina koji je napisao:

    ,,За четири дана хода, час преко приступачних планина, час преко необично плодних, али опустелих долина и поља, стигох у равницу око Ниша, последње турске вароши готово на самој граници са Србијом; ишао сам, на коњу, пола сата испред каравана; сунце је пекло; на око миљу од града, угледах широку белу кулу како се уздиже усред равнице блистајући као да је од парског мермера; ка њој ме је водила стаза; приближих јој се и, пошто сам турском дечаку који ме је пратио дао да ми причува коња, седох у сенку куле да мало одспавам; тек што сам сео, када, подигавши поглед ка споменику у чијем сам хладу био, запазих да су његови зидови, за које ми се учинило да су од мермера или белог камена, саграђени од људских лобања, распоређених у једнаким слојевима. Те лобање и та људска лица, оголели и побелели од кише и сунца, облепљени с мало песка и креча, градили су славолук који ме је заклањао; могло их је бити од петнаест до двадесет хиљада; на некима су се још држале власи, које су лепршале на ветру као лишај и маховина; дувао је лак и свеж планински поветарац и, увлачећи се у безбројне шупљине глава, лица и лобања, изазивао тужно и болно цвиљење. Није било никога да ми објасни какав је то варварски споменик; дечак који је држало за узде два коња играо се комадићима лобања у распадању у подножју куле; био сам толико скрхан од умора, врућине и сна, да заспах главе прислоњене уз те зидине од посечених глава; када сам се пробудио, око мене је био караван и мноштво турских коњаника, који су дошли из Ниша да нас прате при уласку у варош; рекоше ми да су то главе петнаест хиљада Срба, које је паша погубио у последњој српској буни. Та равница била је поље смрти тих племенитих устаника, а споменик њихова гробница; поздравих погледом и срцем земне остатке тих јунака чије су одрубљене главе постале међа независности њихове отаџбине.

    Србија, у коју смо улазили, сада је слободна, а из куле Срба изгинулих за своју земљу планински ветар је измамљивао песму слободе и славе! И Ниш ће ускоро бити у њиховим рукама: нека чувају овај споменик! Он ће учити њихову децу колико вреди независност једног народа, показујући им коју су цену њихови очеви за њу платили.

     

  • Elektrana u Sićevu

    Elektrana u Sićevu

    Sto godina stara hidrocentrala Sveta Petka u Sićevačkoj klisuri je sve do 1929. godine bila jedini izvor struje za grad Niš. Odluku o izgradnji donela je niška opština na samom kraju XIX veka. Radovi su sa prekidima trajali desetak godina. Politički protivnici tadašnje niške vlasti su na sve moguće načine sabotirali izgradnju, tako da je hidrocentrala puštena u rad tek 1908 . godine, a otvorio ju je prestolonaslednik Đorđe Karađorđević.

    Iako je rušena nekoliko puta, još uvek proizvodi struju. Prvo oštećenje je doživela 1915. godine kada su je srpski vojnici onesposobili povlačeći se pred Nemcima. Zatim je stradala od Bugara, a poslednji put u Drugom svetskom ratu. Od 1987. godine je pod zaštitom države i danas proizvodi 750 kilovata struje.

     

  • Koncentracioni logor na Crvenom krstu


    Koncentracioni logor na Crvenom krstu



    Koncentracioni logor na Crvenom krstu predstavlja jedan od malobrojnih sačuvanih fašističkih logora u Evropi, koji na autentičan način i danas svedoči o stradanju srpskog i romskog stanovništva, komunista, brojnih simpatizera pokreta otpora, koji su bili zatvoreni u njemu tokom nemačke okupacije.



    Jedna od činjenica koje ovaj logor izdvaja od ostalih, je ta da je iz ovog logora 12. februara 1942. godine izvedeno masovno bekstvo logoraša. Tog dana se 108 od ukupno 150 logoraša probilo kroz bodljikave žice i pobeglo iz logora. Nakon ovog i još jednog uspešnog bekstva decembra iste godine, ovaj logor postaje pravi logor smrti.

     

  • Memorijalni park Bubanj


    Memorijalni park Bubanj



    Memorijalni park Bubanj nalazi se jugozapadno od centra Niša na pošumljenom uzvišenju zvanom Bubanj. Ovo mesto je bilo jedno od najvećih stratišta tokom Drugog svetskog rata na području Jugoslavije. Procenjuje se da je ovde streljano između 10000 i 15000 ljudi. Broj streljanih se ne može tačno utvrditi, jer su tela prvo zatrpavana buldožerima, a avgusta 1944. godine su, nastojeći da pred kraj rata prikriju svoje zločine, Nemci su iskopavali i palili kosti (spaljivanje je trajalo 20 dana).



    Spomenik u vidu 3 monumentalne pesnice različitih visina, koje simbolizuju i dete i ženu i muškarca koji su streljani na ovom mestu otkriven je na dan oslobođenja Niša 14. oktobra 1963. godine. Spomenik je rad hrvatskog vajara Ivana Sabolića.

     

  • Niška tvrđava


    Niška tvrđava



    Iako potiče iz XVII veka, arheloška istraživanja su pokazala da na mestu današnje tvrđave u Nišu, postoji kontinuitet vojnih utvrđenja još od doba Rimljana. Postojanje utvrđenja u srednjem veku potvrđuju otkriveni spisi i vojne karte.


    Tvrdjava Nis Fortress


    Tvrdjava Nis Fortress


    Turci zauzimaju Niš 1395. godine, ali tek u drugoj polovini XVII veka započinju prve radove na utvrđenju u čemu ih na kratko prekida austrijsko osvajanje grada. Nakon povlačenja Austrijanaca, Osmanlije shvataju da  prva linija odbrane na Dunavu i nije tako sigurna, zbog čega započinju intenzivne radove na završetku niške tvrđave. Završena je 1723. godine.


    Tvrdjava Nis Fortress


    Tvrdjava Nis Fortress


    Nalazi se u strogom centru Niša i otvorena je za posete. Predstavlja najočuvanije tursko utvrđenje na teritoriji Srbije. U njoj se nalazi letnja pozornica, više restorana i kafića, a u letnjem periodu je centar kulturnih događaja (Filmski susreti, muzičke svečanosti).


    Tvrdjava Nis Fortress


    Tvrdjava Nis Fortress


    Hamam


    Tursko kupatilo hamam, predstavlja najstariji sačuvan objekat iz perioda turske vladavine na prostoru Niša. To je jedan je od retkih, u potpunosti očuvanih objekata ovog tipa. Kupatilo je izgrađeno uz Stambol kapiju 1498. godine kao zadužbina Mehmed bega. Upotrebljeni material  za izradu su bili opeka i kamen, i bilo je to jednostruko tursko kupatilo, namenjeno ili samo ženskom ili samo muškom stanovništvu. Voda je do hamama stizala iz Nišave uz pomoć drvenog vitla, da bi glinenim cevima bila dovođena do rezervoara u hamamu gde je filtrirana i jednim delom zagrevana.


    Arsenal


    Ovo skladište oružja i municije koje se nalazi desno od ulaza kod Stambol kapije, korišćeno je, osim za skladištenje, i za popravku i izradu vojnih materijala. Prema turskom natpisu na ploči kod ulaznih vrata saznajemo da je arsenal izgrađen u vreme sultana Abdul Medžida 1857. godine. Od 1972. godine kada je restauriran ovaj prostor se koristi kao galerija.


    Bali begova džamija


    Ova džamija se nalazi u centralnom delu Niške Tvrđave, sa desne strane glavne staze koja vodi od ulaza. Popisana je kao mesdžid (mala turska bogomolja bez minareta). Pominje se prvi put u popisnom turskom defteru iz 1521-1523. godine, kada je i nastala. Zadužbina je Bali bega iz Jedrena, visokog turskog činovnika. U njoj je 1868. godine niški Abdurahman paša smestio i tursku biblioteku, dogradnjom dve prostorije uz severni zid objekta, na mestu gde je sad ulazni trem džamije. Danas se prostor džamije koristi kao umetnička galerija “Salon 77”.


     

  • Spomen kompleks Kadinjača


    Spomen kompleks Kadinjača



    Spomen kompleks Kadinjača je posvećen borcima Radničkog bataljona, koji su 29. novembra 1941. godine poginuli na brdu Kadinjača, 14 km zapadno od Užica, kako bi omogućili odstupnicu Glavnom štabu, partizanskim odredima i bolnici pred snagama nemačkog okupatora. Ovo je jedan od najznačajnijih događaja u užičkoj istoriji prema kome je napravljen i film.



     

  • Zemun -Gardos

     

    Gardoš

     

     

    Gardoš kula, Milenijumska kula ili Kula Sibinjanin Janka, podignuta je 1896. godine u čast proslave 1000 godina od doseljavanja Mađara u Panonsku niziju. Sagrađena je na mestu gde je mađarski princ Hunjadi (u srpskoj epskoj poeziji poznat kao Sibinjanin Janko) umro od kuge nakon velike pobede nad Turcima kod Beograda.

     

     

    Kula je služila kao vidikovac, ali i samo brdo na kom se nalazi predstavlja izuzetan vidikovac sa kog se vidi veliki deo Zemuna.

    Pored kule postoji restoran sa baštom, dok se sa druge strane nalazi staro groblje kojim dominira kapela podignuta 1875. godine u neo-vizantijskom stilu.

    Gardos Kula

    Gardos Zemun

     

     

Dodatne informacije