Jugoistocna Srbija

 

  • Arheologija - Pločnik

    Pločnik

    Pločnik, veliko arheološko naselje nedaleko od Prokuplja, otkriveno je davne 1927.godine. Od prvih iskopavanja do danas, pronađeno je puno predmeta od keramike, kamena i bakra koji dokazuju visok stepen razvoja metalurgije i kulture. Istraživanja na ovom lokalitetu su počela slučajno. Najpre su 1927. godine prilikom izgradnje železničke pruge pronađeni bakarni predmeti. Za nalazište se pretpostavljalo da potiče iz mlađeg kamenog doba, ali se bakarnim predmetima nije pridavao veliki značaj jer se smatralo da su oni tu ostavljeni dosta kasnije. Tako je bilo sve do 1964. godine kada je jedan meštanin prilikom kopanja temelja otkrio ostavu bakarnim predmeta. Narednih godina je otkriveno još nekoliko ostava pa je postalo jasno da se radi o značajnom industrijskom centru.

    Površina naselja se prostire na 110 hektara, što je za to doba bio izuzetno veliki kompleks. Naselje je sačinjeno iz tri celine i omeđeno je rekama sa 3 strane.

    Poslednjih godina, Pločnik je često predmet interesovanja arheologa. Razlog su najnovija otkrića koja ukazuju na to da je Pločnik najstarije mesto na svetu u kom je započeta metalurgija i industrijska proizvodnja. Dosadašnji nalazi bakarnih oruđa i peći pomeraju početak rudarstva i metalurgije za pola milenijuma ranije. Reč je o vinčanskoj kulturi i mlađem kamenom dobu od 5500. do 4800. godina pre n.e.

     

  • Banje Srbije - Vranjska Banja

     

    Vranjska Banja

     

     

    Vranjska Banja je jedna od najstarijih banja na Balkanu. U mineralnim vodama Vranjske Banje kupao se još praistorijski čovek, a za vreme Rimljana njena voda se koristila za lečenje. Vranjska Banja spada u kraljevske banje Srbije. U njoj se od 1914 .godine lečio Kralj Petar I Karađorđević. Vest o početku Prvog svetskog rata zatekla ga je u Banji. 1915 .godine Kralj prekida lečenje zbog odlaska na front. Kraljeva kada se i danas čuva i koristi.

     

    Izvori tople mineralne vode spadaju u najtoplije u Evropi. Voda temperature od 94°C pa do čak 110 ° C izbija iz desetak izvora.

     

    Vranjska Banja se nalazi na nadmorskoj visini od 380 m, neposredno pored koridora 10 koji povezuje Beograd, Skoplje i Solun. Okružena je brdima i bujnom vegetacijom. U prečniku od 50 km nalaze se planine Besna Kobila i Vlasina, Vlasinsko jezero i jezero Prvonek sa jednom od najvećih brana u Srbiji, manastir Prohor Pčinjski, grad Vranje.

     

    U Vranjskoj Banji je živela najpoznatija junakinja Bore Stankovića, prelepa Koštana.



    Sastav vode je veoma važan za lečenje. Voda vranjske banje sadrži veliki procenat sumpornih jedinjenja, od kojih je najvažniji vodonik-sulfid koga ima u količini koja je dvostruko veća od one koja je potrebna da bi voda bila lekovita. Sumpor iz ove vode se lako apsorbuje preko respiratornog sistema i kože, taloži se u hrskavici, ligamentima, i pripojima i tako ih štiti od propadanja.

     

    Lekovito dejstvo

     

    • Svi oblici reumatizma (degenerativni, zapaljenski, vanzglobni)
    • Postraumatska stanja (stanja nakon povreda i preloma, stanja nakon operacije diskus hernije)
    • Neurološka oboljenja (stanja oduzetosti nakon moždanog udara, oboljenja perifernih nerava, išijasa, diskus hernije...lumboišijalgije, neuralgije)
    • Ginekološka oboljenja (zapaljenski procesi nespecifične prirode)
    • Kožne bolesti (psorijaza, hronični ekcem)
    • Hronične upale želuca

     

    Udaljenost
    Beograd 350 km
    Niš 70 km
    Vranje 12 km
    Skoplje 70 km

     

  • Banje u Srbiji - Sijarinska Banja


    Sijarinska Banja



    Sijarinska Banja je smeštena u živopisnom predelu obraslom gustom hrastovom i bukovom šumom. Zaštitni znak Sijarinske Banje su 2 gejzira koji pod vedrim nedom nude mogućnost kupanja pod mlazom topke vode i danju i noću.


    Hotel u Sijarinskoj Banji raspolaže savremenim medicinskim blokom, bazenima sa toplom mineralnom i običnom vodom, kao i terenima za mali fudbal, košarku, odbojku i trim stazom.


    Indikacije


    Bolesti lokomotornog aparata

    Reumatoidni artritis, Behterevljeva bolest (početni stadijum), artroze, spondiloze, ekstraartikularni reumatizam, stanja posle preloma kostiju

    Bolesti gastrointestinalnog trakta

    Hronični gastritis i duodenitis, Ulkusna bolest, stanja posle resekcije želuca, funkcionalne bolesti želuca i creva

    Bolesti bubrega i mokraćnih puteva

    Mikrolitijaza, litijaza, stanja posle hirurškog odstranjenja kamena iz mokraćnih puteva, kalkuloza bubrega

    Bolesti hepatobilijarnog trakta

    Rekonvalescenti posle infektivnog i toksičnog hepatitisa, hronični hepatitis, bilijarna diskinezija, hronični nekalkulozni holecistitis, stanja posle hirurškog odtranjenjenja kalkulusa

    Ginekološka oboljenja

    Zapaljenski procesi nespecifične prirode (hronični andeksitis - parametritis), izvesni oblici steriliteta

    Hronične nespecifične bolesti respiratornog trakta

    Bronhijalna astma bez znakovaplućne hipertenzije, hronični bronhitis, faringitis, laringitis, traheitis

    Neurološka oboljenja

    Neuralgije, polineuriti

    Kožne bolesti

    Psorijaza, hronični ekcem - deskvamitivni stadijum


    Izlaganjem raspršenim kapljicama vode Velikog gejzera leče se lakši oblici neuroze, stanje lakše psihičke i fizičke iscrplenosti.


    Sijarinska Banja se nalazi na krajnjem jugu Srbije.


    Udaljenost:

    Beograd 330 km
    Niš 100 km
    Leskovac 50 km


     

  • Čegar

     

    Čegar

     

     

    Stevan SindjelicJedna od najvažnijih bitaka u Prvom srpskom ustanku vođena je na Čegru kod Niša. Osim što je Niš za ustanike imao veoma važan strateški položaj, zauzimanje Niša kao većeg turskog privrednog centra je bilo od velikog značaja jer bi se njegovim pljačkanjem obezbedilo dalje finansiranje ratnih operacija. 1809. godine, oko 18.000 srpskih boraca dolazi do Niša. U tom trenutku u gradu je bilo samo 10.000 turskih vojnika. Prema predanju, Huršid paša šalje Sinđeliću lubenicu napunjenu zlatnicima da bi prešao na Tursku stranu. Sinđelić vraća lubenicu, ali mu šalje i tikvu napunjenu olovom uz napomenu da će takvih biti još, sve dok Turci ne napuste grad.

    Srpska vojska nekoliko dana okleva sa napadom i u međuvremenu Turcima stiže pomoć. Od početnih 10.000 vojnika, sada je pod komandom Huršid paše 40.000 ljudi. Pored toga, turska konjica koja je veštim manevrima odvukla vojvodu Dobrnjca sa delom vojske se krišom vraća u grad. Promena brojnog stanja omogućava Turcima da prvi krenu u napad. Srbi odbijaju nekoliko talasa, a nezadovoljan učinkom, Huršid paša odseca glave komandantima artiljerije. Zatim kroz podzemne hodnike uvodi u borbu još 20.000 odmornih vojnika. Sinđeliću niko ne dolazi u pomoć i shvativši da je izdan i da je bitka izgubljena, oslobađa vojnike zakletve i naređuje spasavanje ranjenika. Započinju borbe prsa u prsa. Vojvoda Sinđelić silazi u barutanu i hicem iz kubure diže u vazduh ceo šanac.

    Smatra se da je na Čegru poginulo ukupno oko 10.000 Turaka, od toga 6000 od eksplozije. Srba je poginulo onoliko koliko je bilo Resavaca - oko 3000 . Na njima Huršid paša iskaljuje svoju mržnju prema Srbima. Poginulim Resavcima odseca glave, hapsi ćurčije u gradu i naređuje da njihove lobanje napune pamukom kako bi ih poslao sultanu. Zatim uvodi porez da bi od preostalih lobanja podigao Ćele-kulu, nezamislivu opomenu srpskom narodu. Kada je Ćele-kula završena, ukupno je bilo uzidano 952 lobanje. To međutim nije bila konačna cena nesloge i izdaje. Pošto je u poslednjem redu ostalo mesta još za 30 lobanja, Huršid paša naređuje da se zarobljenim Srbima odseku glave kako bi se red dopunio.

     

    Cegar

     

    Cegar

     

    Cegar

     

    Cegar


    Bitka na Čegru je bila prekretnica u Prvom srskom ustanku i smatra se da bi tok ustanka bio potpuno drugačiji da je Niš osvojen. U senci herojskog čina Stevana Sinđeliđa ostala je nesloga i izdaja.

    Na mestu bitke, desetak kilometara od Niša, podignut je spomenik 1937. godine.

     

  • Cerjanska pećina


    Cerjanska pećina



    Cerjanska pećina je jedna od najlepših pećina na ovom području a udaljena je od Niša 14 km. Pećina je hidrološki aktivna i bogata je nakitom koji se prostire celom njenom dužinom. Ona otkriva predivan podzemni svet satkan od hodnika i dvorana prosečne visine od 15 do 40 m koji kriju na stotine morfoloških i hidroloških oblika, najrazličitijih formi, veličina i boja, pećinskog nakita – stalaktita, stalagmita, heliktita, talasastih draperija, pećinskih korala i kristalnih cvetova koji se samo ovde mogu videti u Srbiji.


    Geolozi procenjuju da je Cerjanska pećina nastala pre nešto više od 2 miliona godina.



     

  • Crkva Svete Trojice


    Crkva Svete Trojice



    Na samo pola sata od Niša i samo nekoliko kilometara od Aleksinca i auto puta Beograd-Niš, nalazi se Gornji Adrovac, selo koje povezuje Srbiju i Anu Karenjinu. Na kraju sela, u hladu stoletnih lipa nalazi se lepa crkva  podignuta u ruskom stilu. Kraj izgleda idilicno i teško je i zamisliti da je ovde nekada gorelo i da su ovde živote dali mnogobrojni pripadnici jedne generacije Srba u borbi za slobodu. Adrovačkim krajem je u drugoj polovini XIX veka prolazila srpsko-turska granica. Srbija se spremala za oslobadjanje južnih srpskih krajeva. Podršku iz Evrope nije imala jer je Evropa Rusiju smatrala suparnikom njenim interesima na Balkanu. Na srpskoj strani bili su dobrovoljci iz mnogih slovenskih zemalja, a najvise iz Rusije. Medju njima i trideset sedmogodišnji ruski pukovnik Nikolaj Rajevski, pripadnik poznate ruske porodice u XIX veku. Njegov deda je kao general vodio rusku vojsku protiv invazije Napoleona, dok je njegova baba, unuka poznatog naučnika Lomonosova. Nikolajev otac bio je general-potpukovnik ruske armije i čovek kome je Puškin posvetio poemu "Kavkaski zarobljenik". Godine 1876. Nikolaj se priključuje ruskim dobrovoljcima koji odlaze na srpsko-turski front. Iste godine, 20.avgusta tu ostaje večno. Na mestu gde je poginuo danas stoji crkva Svete Trojice. Njegova majka, Ana Mihajlova prenela je posmrtne ostatke  poginulog sina uz najviše vojne počasti kojima je prisustvovao i knez Milan Obrenović.


    Crkva Adrovac


    Crkva Adrovac


    Vec sledeće godine Rajevski oživljava kao grof Vronski u Tolstojevom romanu "Ana Karenjina". Na mestu gde je poginuo 1903.godine podignuta je crkva Svete Trojice, u narodu poznata kao Ruska crkva. Crkvu je podigla grofica Marija Rajevska, supruga njegovog brata Mihajla, kao kopiju hrama iz Ukrajine u kom je  Nikolaj kršten. Uz put koji vodi u Rusku crkvu posađene su i lipe iz Rusije, da ga zauvek podsećaju na rodni kraj.


    Crkva Adrovac


     

  • Crkve Srbije: Crkva Lazarica


    Crkva Lazarica



    Crkva Lazarica je crkva brvnara posvećena je Sv. Knezu srpskom Lazaru. Njen nastanak vezuje se za prolazak srske vojske u pravcu Kosova i pričešća dela vojske na ovom mestu. Predpostavlja se da je ovde, na trećem kilometru od Prolom Banje pričešćen deo vojske i da su samo za tu priliku izgradili crkvu brvnaru koja je tek kasnije posle kosovske bitke i pogibije kneza Lazara prozvana Lazaricom. Međutim, postoje i oni koji tvrde da ju je lično knez Lazar podigao i to pravdaju time da mnoga sela u okolini imaju veze sa knezom Lazarom i prolaskom srpke vojske, na putu za Kosovo. Tako za  selo Dankovići blizu Kuršumlije  kažu da je tu knez Lazar predanio, u mestu Trpeze je večerao, a u mestu Prolom je rekao: ,,Pevajte moja vojsko nek se sve prolama. Nek čuju Turci da se Srbi ne boje nikog osim Boga”.


    Crkva Lazarica


    Crkva Lazarica


    Ne zna se tačno koliki je vek bio te prve crkve brvnare, ali je sigurno da pod najboljim okolnostima to nije bilo duže od dva veka. Pored brvnare i danas postoje nadgrobni spomenici iz XIV i XVI veka. Ova sadašnja crkva brvnara izgrađena je na starim temeljima koji se pominju još u XIV veku, a sagrađena je posle doseljavanja Srba sa Golije na ove prostore 1890. godine. Preci današnjih stanovnika Proloma, na ovom mestu pronašli su šljive koje tu rastu i uvijaju se oko svoje ose. Te šljive i sada postoje i uvijaju se, kako stare tako i mladice i izgledaju kao da ih je neko silom uvrtao. Meštani pričaju da su pokušavali da ih presade na druge lokacije, ali tamo rastu pravo i ne uvrću se.


    Crkva Lazarica

    Crkva Lazarica


    Postoje dve legende o uvijanju šljiva. Prema jednoj, šljive se uvrću od žalosti za knezom Lazarom i njegovim vojnicima koji su pošli u smrt i uvijene šljive simbolizuju slogu i jedinstvo. Druga verzija kaže da se šljive uvrću u pravcu Kosova gledajući za vojnicima koji su se pričešćivali i prolazili pokraj šljiva.


    Turistička organizacija Kuršumlije
    027-380-963                                 
    Prolom Banja - karta

     

  • Đavolja Varoš


    Đavolja Varoš



    Đavolja Varoš se nalazi na obroncima mistične Radan planine, na oko 700 m nadmorske visine. Do nje se može stići pešice od Prolom Banje za oko sat vremena ili kolima. Đavolju varoš čine dve retke prirodne pojave: atraktivne zemljane figure i dva izvora jako kisele vode.


    Zemljane figure su erozivnog porekla. Stalno se stvaraju, rastu, mogu da traju i po nekoliko decenija, nestaju i stvaraju. Kiše rastvaraju i odnose zemljište, pa se zemljane kule sve više uvlače u unutrašnjost brda. Sličnih pojava u Evropi ima na Alpima i u Francuskoj ali su ove veće i brojnije. Visine su od dva do petnaest metara. Atraktivnosti fenomena doprinosi i okruženje koje deluje prilično surovo.


    Postoji više legendi o nastanku kamenih figura čovekolikih kontura. Jedna od njih kaže da jednom davno, rodiše se brat i sestra i zaljubiše jedno u drugo. Odluče oni da naprave svadbu, pozvaše svatove, a bog, besan zbog rodoskrnavljenja, okameni ih sve, samo stara majka osta, od čijih suza i danas teče potok crvene boje. Nauka objašnjava crvenu boju potoka visokim sadržajem gvoždja u zemlji.


    Đavolja Varoš poznata je i po izvoru jako kisele vode  (pH 1.5) što je retkost u svetu. Narod je smatra lekovitom, ali naučnici još uvek nisu dovoljno ispitali kako ova voda utiče na organizam.




    Na ulazu u kompleks, nalazi se kafana brvnara. S obzirom na sve veći broj turista, napravljeni su vidikovci, stepenice i sprovedena struja tako da je moguće i noćno posmatranje što je poseban doživljaj.

    Od restorana u okolini, preporučujemo restoran "Božji Raj" u Prolom Banji. Više informacija na strani restorani.


    Udaljenost                 
    Kuršumlija 27 km
    Niš 89 km

    Đavolja Varoš - turistička karta

     

  • Elektrana u Sićevu

    Elektrana u Sićevu

    Sto godina stara hidrocentrala Sveta Petka u Sićevačkoj klisuri je sve do 1929. godine bila jedini izvor struje za grad Niš. Odluku o izgradnji donela je niška opština na samom kraju XIX veka. Radovi su sa prekidima trajali desetak godina. Politički protivnici tadašnje niške vlasti su na sve moguće načine sabotirali izgradnju, tako da je hidrocentrala puštena u rad tek 1908 . godine, a otvorio ju je prestolonaslednik Đorđe Karađorđević.

    Iako je rušena nekoliko puta, još uvek proizvodi struju. Prvo oštećenje je doživela 1915. godine kada su je srpski vojnici onesposobili povlačeći se pred Nemcima. Zatim je stradala od Bugara, a poslednji put u Drugom svetskom ratu. Od 1987. godine je pod zaštitom države i danas proizvodi 750 kilovata struje.

     

  • Jelašnička klisura


    Jelašnička klisura



    Jelašnička klisura je od Niša udaljena 15, a od Niške Banje 3 kilometra. Iako je mala, proglašena je za specijalni rezervat prirode i poseduje nekoliko lepih mesta za kampovanje i piknik. Jedno od njih nalazi se na izlasku iz klisure i opremljeno je klupama, a preko puta njega je obelezena staza za penjanje. Kroz Jelašničku klisuru vodi uzan putu do Bojaninih Voda, izletišta na Suvoj planini. Planinarsko alpinistički klub iz Niša uradio je penjalište u prirodnoj steni sa atestiranom opremom gde je moguće penjanje uz nadzor članova kluba. Pored lepih stena interesantan je i vodopad Ripaljka, kao i ostaci rimskih utvrđenja. Nalazi se između sela Jelašnica i Čukljenik koja su sa gradom povezana autobuskim linijama.

    Turistička organizacija Niša   018-523-118


    Kanjon Jelasnice

     

    Kanjon Jelasnice

     

    Kanjon Jelasnice

     

    Kanjon Jelasnice

     

    Kanjon Jelasnice

     

    Kanjon Jelasnice

     

    Kanjon Jelasnice

     

    Kanjon Jelasnice

     

    Kanjon Jelasnice

     

    Kanjon Jelasnice

     

    Kanjon Jelasnice



     

  • Jezero Krajkovac

     

    Krajkovac

     

     

    Krajkovačko jezero je popularno izletište u okolini Niša. Nastalo je izgradnjom brane osamdesetih godina prošlog veka na planinskom potoku u podnožju Malog Jastrepca. Na jezeru nema industrijskih zagađivača niti turističke infrastrukture. Nalazi se u selu Krajkovac, oko 30 km od Niša.

     

     

     

  • Jugoistočna Srbija

     

    Jugoistočna Srbija

     

     

    Turizam - Jugoistočna SrbijaĐavolja VarošIako u sebi nosi mnoga blaga, jugoistočna Srbija je još uvek neotkrivena. Đavolja Varoš je široj javnosti postala poznata tek nedavno, kada jenominovana za izbor svetskih čuda prirode, kanjon reke Jerme su upoznali samo pravi avanturisti, a Vlasinsko jezero na 1200 mnadmorske visine, iako davno izašlo iz anonimnosti, još uvek je neurbanizovano.


    U prošlost će vas na kratko vratitiJustinijana Prima kod Lebana ili Medijana, palata rimskog cara Konstantina u njegovom rodnom Naisusu, današnjem Nišu. U Nišu se nalazi i dobro očuvana turska tvrđava iz XVIII veka i u svetu jedinstveni spomenik Ćele Kula.

     

     

    Prolom Banja
    Grad Niš Vlasinsko jezero

     

     

     

  • Justinijana Prima


    Justinijana Prima



    Justinijana Prima, odnosno Caričin Grad kod Leskovca, bio je jedan od najvažnijih vizantijskih gradova u unutrašnjosti Balkanskog poluostrva. Car Justinijan, jedan od najznačajnijih vizantijskih careva, koji je rođen u južnoj Srbiji, odlučio je da u svom rodnom kraju, na padinama planine Radan i van glavnih puteva podigne grad.

    Jezgro grada sačinjeno je od 3 celine: Akropolja, Gornjeg i Donjeg Grada. Caričin Grad je nastao po uzoru na istočne gradove, dok se uticaj rimske tradicije vidi u projektovanmi blokovima kojima su rešeni unutrašnji prostori,



     

  • Kanjon Jerme

     

    Kanjon Jerme

     

     

    Reka Jerma (Sukovska reka) je leva pritoka Nišave ukupne dužine 72 km. Klisura reke Jerme nastala je pre oko 65 miliona godina nakon regresije Panonskog mora. Današnji izgled formiran je kombinovanim dejstvom tektonskih aktivnosti, denudacije, vodene erozije i kraških aktivnosti u pliocensko-pleistocenskoj fazi. Tada je nastala i reka Jerma.

    Jerma izvire istočno od Vlasinskog jezera, gde njen izvorišni krak čini Vučja reka. Posle 17 km ona prelazi u Bugarsku, preko Bugarske teritorije teče 27 km, a zatim se vraća u Srbiju kod sela Petačinci (opština Dimitrovgrad) i teče još 28 km do ušća u Nišavu.

    Probijajući se kroz Vlašku planinu ( 1442 m) i Greben planinu ( 1337 m), reka Jerma je formirala 2 impresivna klanca: Vlaško i Odorovsko ždrelo, sa stranam visokim 300 - 400 m i širinom 10 - 30 m. Voda se kroz klisuru stropoštava sa ogromnih blokova, peni i kovitla uz jaku huku. U širem delu klisure, u letnjim mesecima, dubina šerme iznosi svega nekoliko desetina centimetara, dok u klisuri dubina na pojedinim mestima dostiže i 2 m. Vodostaj je najviši u vreme topljenja snega i jakih kiša.

    Sve do tridesetih godina prošlog veka, klanci su bili potpuno neprohodni. Tada je za potrebe rudnika kamenog uglja, kroz klisuru probijena trasa železnice uskog koloseka. Rudnik je posle 30 godina zatvoren, a umesto pruge je izgrađen asfaltni put. Izgradnjom puta, naglo je porastao broj posetilaca ljubitelja divlje lepote klisure Jerme i manastira Poganovo.

     

     

  • Koncentracioni logor na Crvenom krstu


    Koncentracioni logor na Crvenom krstu



    Koncentracioni logor na Crvenom krstu predstavlja jedan od malobrojnih sačuvanih fašističkih logora u Evropi, koji na autentičan način i danas svedoči o stradanju srpskog i romskog stanovništva, komunista, brojnih simpatizera pokreta otpora, koji su bili zatvoreni u njemu tokom nemačke okupacije.



    Jedna od činjenica koje ovaj logor izdvaja od ostalih, je ta da je iz ovog logora 12. februara 1942. godine izvedeno masovno bekstvo logoraša. Tog dana se 108 od ukupno 150 logoraša probilo kroz bodljikave žice i pobeglo iz logora. Nakon ovog i još jednog uspešnog bekstva decembra iste godine, ovaj logor postaje pravi logor smrti.

     

  • Manastir Prohor Pčinjski


    Manastir Prohor Pčinjski



    Postoji nekoliko žitija o životu Svetog Oca Prohora Pčinjskog, a jedno od njih kaže ovako:


    ,,Prohor je rođen u prvoj polovini XI veka u nekom od sela na Ovčjem polju, kao jedino dete imućnih roditelja Joakima i Ane. Posle njihove smrti, kao vrlo obrazovan, školovan mladić, odrekavši se svega nasleđa i svetovnog života posvećuje se veri i Bogu. Povlačeći se u usamljenički život, našao je stanište u jednoj pećini kraj planinskog izvora, koji i danas postoji pored hrama Svetog Ðorda u Starom Nagorićinu. Loveći u tim krajevima, vizantijski vojskovođa Diogen, goneći ranjenu srnu koja je kod Prohora našla utocište, sretne se sa starim isposnikom od koga se uplaši i počne bežati. Vidoviti starac pozove ga i reče mu da ide u Carigrad, gde će biti izabran za Cara. Diogen ubrzo postane car (Roman IV Diogen, 1068.- 1071.), ali zaboravi na proroka Prohora, zbog čega ga ovaj u snu prekori. Car potraži pustinjaka u pećini nagoričkoj pred kojom ga je sreo, ali kako ga ne nađe, podiže na tom mestu hram i posveti ga velikomučeniku Georgiju. Ova crkva i danas stoji u selu Staro Nagoričane, ali znatno izmenjena kao zadužbina srpskog kralja Milutina. Prorok se Diogenu ponovo javi u snu i reče mu da ga potraži uz Pčinju, na planini Kozjak, u pećini nad kojom spazi belog orla. Pronašavši pećinu i u njoj telo pustinjakovo, car naredi te mošti Prohorove prenesu u novi hram Svetog Georgija. Međutim, telo Prohorovo se tri puta vraćalo na Kozjak te car naredi da ga prenesu u Carigrad. Medutim, ni to ne učini jer nikakva sila ne mogaše podići kovčeg sa zemlje, pa odluči da tu podigne veličanstveni hram i posveti ga Ocu Prohoru.


    Manastir Prohor Pcinjski


    Manastir Prohor Pcinjski


    Tako govori predanje zapisano o žitiju Svetog Prohora. Manastir Prohor Pčinjski je bio u okviru vizantijske države sve do Nemanjinih osvajanja ovih krajeva između 1180. i 1190. godine. Nemanja je proširio svoju državu na oblast Niša, Morave, Vranja i Prizrena, ali samo na kratko jer je bitkom na Moravi 1190. godine poražen od vizantijskog cara Isaka II Anđela. Dolaskom na vlast Stefana Prvovenčanog, ovi krajevi vrlo brzo postaju ponovo srpski.


    Monastery Prohor Pcinjski


    Monastery Prohor Pcinjski


    Pocetkom XX veka, pod uticajem tutora Nedeljka Kovačevića i pored protivljenja mnogih uglednih Vranjanaca, učinjena je velika greška. Ruši se strari hram kome su neznatno napukli zidovi i gradi se novi. Tako je uništen najveći deo srednjovekovne crke sa vrednim živopisom.

    Manastir Prohor Pčinjski se nalazi na samoj granici sa Makedonijom.



     

  • Medijana


    Medijana



    Antičko naselje Medijana je po površini najveće antičko naselje u okolini drevnog grada Naisusa (današnjeg Niša) i udaljeno oko 5 km od njega. U istorijskim spisima se pominje samo 2 puta. Prvi put 364. godine kada su u njemu na kratko boravili carevi i braća – Valentinijan i Valens. Drugi put se pominje kod Prokopija, koji navodi da je u Medijani podignuto vojno utvrđenje.

    Nema materijalnih dokaza da je naselje postojalo pre kraja III veka. Prve vile sagrađene su krajem III veka, a izgradnja je nastavljena sa većim intenzitetom u IV veku, čemu je verovatno doprineo i car Konstantin, rođen u Naisusu.


    Medijana


    Pošto nije bilo utvrđeno, naselje je više puta stradalo, naročito 441. godine od Huna i 471. godine kada Goti osvajaju Naisus. Iako je Vizantija delimično obnovila naselje i izgradila utvrđenje, Medijana strada od Slovena 578 – 579 god, nakon čega je život u naselju zamro za nekoliko vekova.



    Srednjovekovni putopisci koji su prolazili carskim drumom za Carigrad i koji su ostavili dragocena obaveštenja o starinama u Naisu, ne spominju Medijanu. To je područje očigledno bilo pod šumom, a nadzemni delovi građevina već povađeni – moguće kao građevinski materijal. Prvi istraživač Medijane i veliki istraživač starina u Srbiji, Feliks Kanic, 1864. godine beleži da su komadi antičkih cigala po naređenju Mitad-paše odneti za gradnju niške kasarne. To međutim nije kraj procesa uništenja Medijane. Od tada pa do tridesetih godina XX veka, materijal je raznošen za gradnju seoskih kuća u obližnjem Brzom Brodu. Sedamdesetih godina prošlog veka, na obroncima Delijskog visa, srušen je izvanredno sačuvan rezervoar za vodosnabdebanje jer se nalazio na zemljištu koje je bilo predviđeno za gradnju fabrike katodnih cevi u sastavu Elektronske industrije. Sličnu sudbinu doživelo je i utvrđenje na Vlaškom brdu.


    Medijana


    Istraživanjem je pronađen veći broj mozaika koji se ne mogu videti jer su prekriveni peskom da ne bi propadali. Iako je snimanjem terena utvrđeno da se Medijana prostire na 40 hektara, jedino što posetioci mogu videti je ono što se nalazi na fotografijama tako da u stanju u kom je danas, Medijana nije vredna posete.

    Nalazi se sa leve strane puta Niš - Niška Banja.


     

  • Poganovski manastir, Manastir Poganovo

    Manastir Poganovo

     

    Manastir Poganovo (Poganovski manastir, Manastir sv. Jovana Bogoslova) je jedan od retkih srpskih manastira koji je tokom vekova ostao neoštećen od ruku osvajača, najviše zahvaljući svom nepristupačnom položaju. Kanjon reke Jerme u kom se nalazi je sve do 1927. godine bio potpuno neprohodan.

    Manastir je izgrađen u 14.veku, a oslikan krajem 15.veka. Slikarstvo Poganovskog manastira se smatra vrhuncem u stvaralaštvu kastorijanskog zografadruge polovine 15.veka. U krugovima vizantologa, manastir je poznat po ikonama. Najpoznatije ikone se međutim ne nalaze u manastiru već u Sofiji i Beogradu.

    U drugoj polovini 20.veka izvršena je kompletna restauracija manastira. Krov je do tada bio pokriven ćeramidom, a posle restauracije limom.

    Zbog svoje izuzetne lepote, kao i lepote okruženja u kom je smešten, manastir je predmet interesovanja brojnih vernika i izletnika. Od 1949 .godine, Manastir Sveti Jovan Bogoslov je pod zaštitom države. Smešten je u prelepoj dolini reke Jerme, između Odorovačkok i Vlaškog ždrela, kod sela Poganovo, desetak kilometara od magistralnog puta Niš - Sofija.

     

     

  • Ribolov na Vlasinskom jezeru

     

    Ribolov na Vlasinskom jezeru

     

     

    Vlasinsko jezero, jedno od najlepših jezera Srbije, privlači veliki broj ljubitelja ribolova. Ribolovne vode Vlasinskog jezera su deo zaštićenog prirodnog dobra od velikog značaja, pa se sportski ribolov usklađuje sa aktuelnim ekološkim uslovima. Potrebne informacije o kalendaru lovostaja, dozvoljenoj količini ulova i dozvole mogu se dobiti u USP "Vardenik" - Surdulica.



    Procenjuje se da je godišnji ulov ribe na samom jezeru i okolnim vodotocima oko 20 tona sitne ribe (karaš, klen, bandar, linjak i drugo) i nekoliko tona šarana i amura. Poslednjih godina je popularan lov skoro naseljenog soma, dok je ulov potočne pastrmke ređi. Povremeno ima i ulova štuke, jegulje i skobalja.


    Pastrmke se love od maja do septembra. Leti na otvorenoj vodi, dok je lov pastrmke u proleće uspešniji u severnom delu jezera na kamenitoj obali. Koriste se najčešće klasične varalice, a na kraju sezone se preporučuju krupnije varalice. Najbolji period za lov šarana i amura su avgust i početak septembra. Najčešće se lovi na zapadnoj obali od Vlasine Rid do Bratanovog dela, stadiona i ribarskog kampa. Za pecanje šarana i amura potrebna je dobra priprema mesta, stotinak metara od obale i prihranjivanje na nekoliko metara dubine.



    U južnom, plićem i toplijem delu jezera, uglavnom se na plovak peca sitnija riba od maja do oktobra. Generalno, zavisno od vrste ribe, ribolov je u proleće uspešniji u priobalju, au toku leta i jeseni dalje od obale.

     

    Na Vlasinskom jezeru su zabeleženi ulovi kapitalnih primeraka amura (28 kg), ohridske pastrmke (9 kg), bandara (2 kg).

     

     

  • Sićevačka klisura


    Sićevačka klisura


    Sićevačka klisura se nalazi na putu Beograd - Niš – Sofija pa se pravi razvoj turizma očekuje za nekoliko godina kada će biti završena obilaznica preko Ploča. Klisura pruža dobre uslove za alpinizam i paraglajding. Na reci Nišavi još uvek radi hidroelektarana podignuta početkom XX veka. Od ostalih objekata u klisuri, značajni su crkva Sv. Petke u Ostrovici i Sićevački manastir Sv. Bogorodice, sagrađen 1644 god, a obnovljen 1875, nakon rušenja od strane Turaka. U selu Sićevu, poznatom po vinogorju i vinu, svakog leta se održava najstarija likovna kolonija na Balkanu, čiji je osnivač 1905. godine bila slikarka Nadežda Petrovič. U maju 2009. godine ovde je održan svetski kup u raftingu.


    Sicevacka klisura


    Sićevačka klisura je udaljena od Niša 14 km, a duga je 17 kilometara. U Sićevačkoj klisuri postoji jedan hotel i veliki broj restorana.

    Turistička organizacija Niša   018-523-118


    Sicevacka klisura


    Sicevacka klisura


     

Dodatne informacije