Stari zanati

 

  • Fotografije - Stari zanati Tatara


    Fotografije - Stari zanati Tatara



    Stari Zanati

     

    Stari Zanati

     

    Stari Zanati

     

    Stari Zanati

     

    Stari Zanati

     

    Stari Zanati

     

    Stari Zanati

     

    Stari Zanati


     

  • Pirotski ćilim


    Pirotski ćilim



    Postoji nekoliko preduslova koji moraju biti ispunjeni za razvoj ćilimarstva: razvijeno stočarstvo, dovoljna količina vune i razvijen trgovački centar. Svi ovi uslovi nekada su bili ispunjeni u Pirotu. Kvalitetne rase ovaca gajene su na Staroj planini, Pirot se nalazio na karavanskom putu, a bila je usavršena i tehnika tkanja.

    Tokom istorije, pirotsko ćilimarstvo je prošlo kroz nekoliko faza. U početku, negde u XVI veku, radilo se isključivo za domaće potrebe. Prostirke su bile jednostavne i neobojene. U XVII i XVIII veku ćilimarstvo u Pirotu je znatno napredovalo. Za tkanje se sada koristi vertikalni razboj poznat i kao „pirotski razboj“. Pirotski ćilim dostiže estetski  vrhunac u XIX veku. Sve do kraja XIX veka, pirotski ćilimi su bojeni prirodnim (biljnim) bojama, a kasnije se uvode i veštačke koje pružaju veći broj nijansi. U ovom periodu se javljaju i prvi trgovci koji prodajom ćilima žele da ostvare dobit. 1886 godine, Pirotski ćilim je izložen na sajmu u Beču i od tada pa do 1940. godine, za kvalitet i originalnost, osvojio je veliki broj nagrada na evropskim izložbama.



    Krajem prošlog veka, proizvodnja pirotskog ćilima je znatno opala. Izrada ćilima je mukotrpan pa samim tim i skup proizvod koji je izgubio bitku sa industrijskim proizvodima.
    Na pirotskom ćilimu preovlađuje crvena boja u više nijansi. Često su zastupljene i zelene i plave nijanse, a od sredine XIX veka koristi se i bela boja. Ornamentika je uvek geometrijska. Najčešći motivi su gušter, plamen, gugutke, drvo, cvet. Šare na novijim ćilimima su znatno krupnije.

    Pirotski ćilim je jedinstven i po tome što ima dva lica zbog čega se može izraditi samo ručno. Na aukcima može ponekada dostići cenu od nekoliko stotina pa do nekoliko hiljada evra.


     

  • Stari zanati


    Stari zanati


    Stari zanati na neki način predstavljaju i umetnost. Nekada su majstori svoj proizvod pravili sami od početka do kraja. Za neke od tih veština trebalo je pokazati maštovitost, trebalo je znati složiti boje i napraviti formu. Zato se zanat učio godinama. Sa razvojem industrije u izradi jednog proizvoda učestvuje veliki broj radnika. Svaki od njih je obučen za samo jedan segment proizvodnje što zahteva daleko manje znanje, a samim tim i jeftiniju radnu snagu. Pod naletom serijske proizvodnje, stari zanati su polako nestajali, a sa njima i osnova ljudskog etnografskog blaga koje nam pokazuje kakav nam je svet prethodio. U težnji da se to blago sačuva, poslednjih godina su osnovana brojna društva koja oživljavaju ove gotovo nestale veštine.



    Seoski turizam se može iskoristiti i da se nešto nauči. Tako danas u pojedinim selima pored osnovne turističke ponude, postoje i kursevi raznih zanata na kojima se može naučiti obrada keramike, drveta, heklanje, spremanje starih zaboravljenih jela...Cene kurseva se razlikuju, ali u proseku koštaju oko 20 evra.


     

  • Stari zanati krimskih Tatara - tkanje


    Fotografije starih zanata - tkanje



    Stari zanat Tkanje

     

    Stari zanat Tkanje

     

    Stari zanat Tkanje

     

    Stari zanat Tkanje

     

    Stari zanat Tkanje

     

    Stari zanat Tkanje

     

    Stari zanat Tkanje

     

    Stari zanat Tkanje

     

    Stari zanat Tkanje

     

    Stari zanat Tkanje

     

    Stari zanat Tkanje

     

    Stari zanat Tkanje

     

    Stari zanat Tkanje

     

    Stari zanat Tkanje


     

  • Stari zanati u Tunisu


    Stari zanati u Tunisu


    Svi suveniri i mnogi praktični predmeti za svakodnevnu upotrebu proizvode se na tradicionalni način. Na svakom proizvodu se nalaze tipični motivi Tunisa, a izbor je stvarno veliki.

    Pomenućemo nekoliko najpopularnijih proizvoda starih zanata u Tunisu.




    Keramika

    Majstori keramike obično koriste svetle i sjajne boje.. Uglavnom se koriste plava, narandžasta i zelena boja. Centar za proizvodnju emajlirane keramike je grad Nabeul. Najpoznatija grnčarska sela na Đerbi su Moknine au Sahel i Guellala..


    Duvano staklo

    Predmeti od duvanog stakla su popularne vaze i mali ukrasni predmeti.


    Nakit

    Srebro je jedah od osnovnih materijala tradicionalnog nakita. Nakit je ukrašen simboličnim motivima kao što su riba, trougao, mesec, ruka...Od srebra se prave i jako lepi predmeti za žene: kutije za nakit, bočice za parfem, ogledala.

    Centri za proizvodnju nakita se nalaze na Đerbi, Tunisu, Nebeulu, Monastiru.



     

  • Terzića avlija


    Terzića avlija



    Etno park „Terzića Avlija“ je smešten na brežuljku, nedaleko od centra sela Zlakusa. Terzića Avlija predstavlja nekadašnje tipično seosko dvorište koje se sastoji od dve stare kuće, od kojih je jedna stara  100 godina. Kuće su imale različitu namenu. Jedna je služila za svakodnevni život, dok su se u drugoj primali i posluživali gosti. Slično je i danas. Jedna služi kao muzej, a druga je pretvorena u trosoban apartman sa elementima etno stila.


    Terzica avlija

     

    Terzica avlija

     

    Terzica avlija

     

    Terzica avlija

     

    Terzica avlija

     

    Terzica avlija

     

    Terzica avlija

     

    Terzica avlija


    Pored markiranih pešačkih staza, vidikovaca, rečice Petnice sa vodopadima i vodenicama,  Terzića Avlija je često mesto kulturnih dešavanja. Kao priznanje za podizanje kvaliteta turističkih usluga i unapređenju i promociji turizma u Srbiji Turistička organizacije Srbije dodelila je avliji prestižnu nagradu „Turistički cvet“.


    Udaljenost
    Beograd 185 km


    Kontakt

    031-546-118
    063-8439-866


    Zlakusa - turistička karta

     

  • Tkanje


    Tkanje



    Tkanje je jedan od najstarijih ljudskih zanata nastao iz potrebe da se čovek zaštiti od hladnoće, pa je kao takav od iskona prisutan na našim prostorima. Da bi se zagrejali, ljudi su najpre počeli da koriste životinjsku kožu, a pre oko 10.000 godina pronašli su kako da pamuk, vunu, lan i konoplju upredu i tanke niti pa su počeli su da prave prvu odeću. Iako je industrijska revolucija donela automatizaciju proizvodnje u odnosu na ručni razboj, osnovni postupak tkanja ostao je u suštini isti do danas. Porodične potrebe za tekstilom su kod nas uglavnom zadovoljavane u okviru domaćinstva, a naročito u seoskim sredinama, gde je razboj, danas potpuno zaboravljeni deo našeg pokućstva, nekada bio sastavni deo svake kuće. Tako je svaka porodica u proizvode tkanja unosila motive sa svog podneblja i iz svoje tradicije, zbog čega svaki narod pa i narodi na našem tlu, tkanje smatraju delom svog kulturnog nasleđa.


     


    Sa razvojem industrije i pojavom novih materijala, stari zanati, a među njima i tkanje počeli su da nestaju. Na Balkanu je ovaj zanat živeo do sredine XX veka, a onda je pao u zaborav. Poslednjih godina osnovano je puno udruženja žena koja iz zaborava pokušavaju da spasu ovu kreativnu veštinu. Jedno od takvih je i Udruženje tkalja iz Sremskih Karlovaca. Proizvodi tkanja mogu biti ćilimi, torbe, prekrivači, čarape, ženski i muški šalovi, haljine…



    Tkanje danas nije samo zanat. Tkanje je i vrsta umetnosti koja omogućava stvaranje ličnih kreacija i iskazivanja maštovitosti, što se vidi prilikom slaganja boja i unošenja motiva. U radionicama vlada opuštena i vesela atmosfera što ih čini dobrim mestom za odmor od dinamike savremenog života.

    *Fotografije su urađene u Udruženju tkalja - Sremski Karlovci


     

  • Zlakusa


    Zlakusa



    Selo je smešteno na desnoj obali reke Đetinje, ispod Gradine , na 930 m nadmorske visine. Pored razvijenog seoskog turizma, sinonim za Zlakusu je stari grnčarski zanat – danas u selu ima 17 porodica koje se bave ovim starim zanatom proizvodeći zemljano posuđe na način kao pre 300-400, pa i više godina... rade na ručnom drvenom vitlu i peku ih tradicionalno na otvorenoj vatri. Zahvaljujući ovom starom zanatu, u Zlakusi rade dve medjunarodne kolonije u čijem radu učestvuju umetnici sa svih kontinenata. Jedna od tih kolonija se održava u avgustu, a druga je u okviru kulturno-umetničke manifestacije "Jesen u Zlakusi" (tradicionalno pretposlednja sedmica meseca septembra) u okviru koje u radi i likovna kolonija, održava se takmičenje u spremanju starih narodnih jela u zemljanom posuđu koje se upravo proizvodi u ovom selu, dani folklora, razne izložbe...


    Seoski turizam Zlakusa

     

    Seoski turizam Zlakusa

     

    Seoski turizam Zlakusa

     

    Seoski turizam Zlakusa

     

    Serbia Travel

     

    Selo Zlakusa

     

    Selo Zlakusa

     

    Selo Zlakusa

     

    Selo Zlakusa

     

    Grncarija

     

    Grncarija Zlakusa

     

    Stari zanati

     

    Serbia Tourism

     

    Okolina Zlakuse je ispresecana sa 60 km markiranih planinarsko-pešačkih staza kojima su spojene Terzića avlija, Potpećka pećina, rečica Petnica sa starim vodenicima, vodopadima, brojnim ribnjacima pastmke, vrh Gradina na kome se nalazi spomenik u obliku kamene piramide iz II sv. rata, brojni vidikovci sa kojih se pružaju pogledi na Zlatibor, Mučanj, Goliju, Ovčar, Kablar, Jelovu Goru...,  reka Rzav sa svojim lepim plažama i visećim mostićima, selo Rupeljevo gde se nalazi majdan iz koga zlakuški grnčari vade rudu kalcit tzv. vrstu, koju koriste kao vezivni materijal pri izradi zemljanog posuđa. Tu je i uređeno poletilište za paraglajdere i u planu je organizovanje paraglajding kupova u organizaciji paraglajding kluba Zlakuški soko.

    Nalazi se  na magistralnom putu koji spaja Beograd sa Zlatiborom, Taromi Crnom Gorom, na pola puta između Požege i Užica, kao i na pruzi Beograd - Bar.


    Udaljenost
    Beograd 185 km


    Kontakt

    031-546-118                         
    063-8439-866


    Koristan sajt: Grnčarija

    Zlakusa - turistička karta

     

Dodatne informacije